Francis Boyle, profesor međunarodnog prava na Američkom univerzitetu Illinois i nekadašnji agent Bosne i Hercegovine pred Međunarodnim sudom u Hagu, bio je gost intervjua N1 na 1.
Na pitanje da li je zaista realistično očekivati da će Bosna i Hercegovina do 26. februara zatražiti reviziju tužbe protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, Boyle je odgovorio:
“Meni ne izgleda baš dobro. Ne vidim kako bi Softić mogao izvući situaciju. Bakir Izetbegović je ljetos priznao kako nije urađeno ništa na reviziji od izricanja presude krajem februara 2007. Softić i njegov tim advokata su se trebali prihvatiti posla oko revizije, a nisu. Izetbegović je optimističan samo zbog javnosti, zbog njegove sljedeće kampanje. Iskreno, ne vidim na čemu zasniva optimizam. Pročitao sam presude Karadžiću i Šešelju. Oba su slučaja veoma pažljivo sabotirana, kako bi se osiguralo da unutra ne bude dokaza, koji bi direktno upućivali na Beograd i na Srbiju. Pogotovo Šešeljeva oslobađajuća presuda je očito politička. U tome je trebala biti ogromna količina dokaza o tome kako su Milošević i Beograd usmjeravali Šešelja. Ali toga nije bilo. Problem je u tome što moramo imati odlučujuću činjenicu koja bi promijenila stvari na suđenju 2006, a koja je izažla na vidjelo u zadnjih 6 mjeseci. Sada ne vidim takvu činjenicu. Mislim da će Softić priložiti neke dokumente, ali u konačnici, mislim da to neće dati rezutate, naprosto zato što gospodin Softić nije obavio nikakav posao u vezi sa ovim od 2007. Njegov tim advokata trebao je nadgledati one pravne akcije na Međunarodnom sudu pravde za bivšu Jugoslaviju i sastaviti dosije. Umjesto toga, Bakir je ljetos priznao da se nije radilo ništa. Ovo je nastavljanje sabotiranja tužbe od kada sam je podnio 1993. godine. I znate, kada se to desilo, odmao sam dobio 3 sudska naloga u sljedećih 6 mjeseci, a onda sam otpušten. Ako to nije sabotaža, onda ne znam šta jeste”.
Upitan da li je, s obzirom na to da stalno govori o sabotažama u ovom slučaju, takve sabotaže i sam mogao predvidjeti ili eventualno spriječiti, Boyle je kazao:
“Gospođo, učinio sam sve što je u ljudskoj moći kako bih to spriječio. Bilo je i pokušaja da se ova tužba poništi, pa sam osobno došao u Bosnu kako bih to spriječio. Umjesto poništavanja, bila je sabotirana. No, pogledajmo činjenice. Podnio sam tužbu u martu 1993, a suđenja na osnovu te tužbe nije bilo do 2006. To je bilo 13 godina kasnije, to je čisti dokaz sabotaže. A onda je Izetbegović priznao da nisu uradili ništa na reviziji tužbe i to zbog pritiska na bosansku vladu od strane SAD-a, Britanije i Francuske, koje su htjele integrirati Srbiju u NATO i Evropsku uniju. Objasnit ću Vam – Sofitić i njegovi advokati su u potpunosti zanemarili Crnu Goru. Kada sam ja uložio tužbu, to je bilo protiv Srbije i Crne Gore. Obje su bile jednako krive, a Softić je pustio Crnu Goru kako bi je Amerikanci, Francuzi i Britanci mogli uključiti u NATO, što upravo i čine, a isto žele učiniti i sa Srbijom. Ipak, dobro znaju da to ne mogu ako bi u ovoj tužbi bila optužena za genocid. Zato su od početka, kako čujem, Amerikanci, Britanci i Francuzi vršili pritisak na bosansku vlasu da me otpusti, a zatim i da se odbaci tužba.”
Da li bi se ponovo prihvatio slučaja, ukoliko bi to od njega bilo traženo, Boyle je odgovorio da postoji jedna stvar koju bi mogao učiniti u narednih mjesec dana. No koja je to činjenica, nije želio reći, jer je uvjeren da bi sve opet bilo sabotirano, kao što je, kako je rekao, sabotirana tužba koju je predao u martu 1993.
“Ali, ako me bosanska vlada ponovo želi imenovati agentom na ovoj tužbi, dao bih sve kako bih za njih nabavio tu odlučujuću činjenicu. Želim istaknuti kako nisam bio plaćen, ni novčića, od strane bosanske vlade. One sudske odluke koje sam dobio za Bosnu su me koštale 30.000 dolara.” Boyle je rekao kako zbog toga ne žali i kako, za razliku od Softića, nije bio tu radi novca”.
“Nakon nekog vremena, jedna Bosanka iz dijaspore je podigla drugu hipoteku na svoju kuću i isplatila mi troškove. Ne tražim novac, ali Softić i njegov tim su plaćeni i rade ono što im je rečeno. Meni nije plaćano, te sam uvijek radio ono što sam mislio da je najbolje za BiH”, smatra Boyle. Rekao je kako vjeruje da će Bosna i Hercegovina uložiti zahtjev za reviziju, premda zna od toga neće biti koristi.
“To će biti propaganda za obmanjivanje javnog mnijenja kako nešto rade, zato će zahtjev biti uložen”.
Kakav bi odnos prema Bosni i Hercegovini mogla imati nova američka administracija, Boyle je ocijenio da ni Obamina administracija nije učinila ništa za nas. “Teško mogu vjerovati da će nam predsjednik Trump uopšte pomoći.”
Zveckanje oružjem i politička previranja u zadnjih nekoliko mjeseci, Boyle je komentirao ovako:
“Veoma sam zabrinut, sada kada je tu predsjednik Trump. Znate da se susreo sa britanskom premijerkom May. Britanci su uvijek bili protiv nas, posebno konzervativci, koje predstavlja May. Bili su na vlasti kada sam bio na Owen-Stoltenbergovim pregovorim, kada sam postigao dogovorim sa Davidom Owenom i kada sam rekao da neću dopustiti da nas unište, i nisam. Sada, kada su Torijevci opet na vlasti, a May se susrela sa Trumpom, bojim se da im je opet cilj podijeliti nas između Srbije i Hrvatske.”
“Kada je Richard Holbrooke u Washingtonu ostvario sporazume o Bosni, Hrvatskoj i Srbiji, neki ljudi u Petnagonu su rekli da se ovdje radi o sporom “izrezivanju” Bosne za šta će trebati 15 godina, a 15 godina nakon Daytona isteklo je 2010. godine.”
“Namjerno su, pod Daytonom”, postavili vladu koja ne može i nee biti funkcionalna. To je aktivni obrazac do konačnog uništenja Bosne.”
Upitan šta je ključ dugoročnog mira na ovim prostorima, rekao je da je Daytonski sporazum samo “privremeno rješenje, dok se velike sile – SAD, Britanija i Francuska ne slože da nas unište.”
Profesor Boyle komentarisao je i proslavu Dana Republike Srpske, kojeg je Ustavni sud Bosne i Hercegovine proglasio neustavnim, rekavši da je to “veoma opasno, jer pokazuje da Dodik i nasljednici genocida u Republici Srpskoj vjeruju da se u konačnici moguz izvući sa otcjepljenjem i u konačnici zakonski spojiti sa Srbijom.”
Na pitanje da li se osjeća kao Bosanac, s obzirom na to da je govoreći o Bosni i Hercegovini, sve vrijeme koristio zamjenicu prvog lica množine, rekao je da jeste Bosanac, jer ima bosanski pasoš i diplomatsku vizu. Pasoš mu nije obnovljen, a vjeruje da su razlog političke sabotaže.
