Dvjesto dana, sedam mjeseci, prije tačno 25 godina. Život Satka Mujagića pretvorio se u pravi pakao. Tada 20-godišnji mladić, maja 1992. godine sa još stotinama nevinih muškaraca i mladića zavrsio je u zloglasnim logorima Omarska i Manjača.

“Imao sam manje od 50 kg. Nisam mogao hodati, bio sam pretučen”, sjeća se Mujagić.

Bilo je to za njega 200 dana strave i užasa. Dvjesto dana u kojima se budio samo s jednim pitanje, hoće li danas preživjeti.

“Sretan sam što sam preživio. Bili smo na ivici smrti. Tamo su pored mene bila mrtva tijela, krici ljudi, živio sam sam”, otkrio je Mujagić.

Mjesto u životu s kojim je ipak nastavio živjeti. Danas kao žrtva od Međunarodnog suda pravde traži da njegovu, kao i sudbinu i istinu hiljada nevinih, postavi na pravo mjesto.

“Mi ne pričamo o inatu i prošlosti. Ovo je zadnji vapaj da se pravda postigne”, ističe Mujagić.

Vapaj za pravdu, za istinu koja će sve žrtve, svjedoke jednog tragičnog vremena, proganjati do kraja njihovoga života.

Više u prilogu Vlade Marića.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.