Pohabane kožne korice čuvaju hiljade strana Luterovog života i viđenja hrišćanstva.
Evangelistička Biblija od 39 knjiga pisanih staronjemačkim jezikom štampana je u Nirnbergu 1756. godine. Kod porodice Vazmer je dospjela u jeku Drugog svjetskog rata i njeno čuvanje se prenosilo sa koljena na koljeno.
“To je porodično nasljeđe po bakinoj liniji. Njena braća su živjela u Novom selu i oni su posjedovali ovu Bibliju. I 1942. kada su krenuli za Njemačku ostavili su je setri svojoj”, kazao nam je Ivan Vazmar iz Bijeljine.
Na sve što je njemačko, pa i na djela osnivača evangelističke crkve, nakon Drugog svjetskog rata nije se gledalo blagonaklono. Ova Biblija je prošla put skrivanja po tajnim lokacijama podruma i tavana.
“Domaći živalj je pretrpio sve i svašta i postojala je odbojnost prema svemu što je njemačko. Pa smo je mi bili sklonili, sve te stvari bile su na tavanu ali Bibliju smo davno skinuli. Šezdesetih godina sve se promijenilo kada su granice otvorile i počele marke stizati”, pojasnio je Vazmar.
No, prije dolaska njemačke marke neprijateljstvo se pokazalo i na evangelitičkoj crkvi.
Evangelističku crkvu izgrađenu krajem 19. vijeka Nijemci su koristili sve do polovine Drugog svjetskog rata. Kasnije u doba komunizma bila je skladište.
Za vrijeme austrougarske vladavine Nijemci su iz Vojvodine prešli i u plodne ravnice Semberije. Ovdje su unaprijedili poljoprivrednu proizvodnju, zanatstvo i industriju. Selo sa oko 2.200 stanovnika imalo je električnu centralu i telefonsku govornicu.
Ivan Vazmar kaže: “Hitler je aneksirao i protjerao Poljake i onda pozvao raseljene Nijemce da se Poljska naseli njemačkim življem. I oni su otišli sa dva kofera u rukama. Sve su ostavili što su imali”.
Nazivi ovog sela koji su se mjenjali kroz istoriju govore o sudbini stanovnika. Polje franje Josipa postalo je Petrovo, u čast kralja Petra prvog Karađorđevića, zatim Šenborn po Hitlerovom padobrancu koji je prvi 41. ušao u selo.
Ratni sukobi i političke siutaciije rezultirale su da je danas u Bijeljini svega nekoliko Nijemaca.
Nema više ni potomaka porodice Vazmar, pa će Bibliju čuvati srodnici sa drugim prezimenom.
“Elem daću je sestrinoj djeci na čuvanje”, kazao nam je Ivan Vazmar.
Ivan, čuvar Luterove Biblije, iako je rođen u Bijeljini kao i njegov otac i djed, posljednji je Vazmar u BiH.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
