Gost Dana uživo bio je predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković.

Za 23 žrtve bošnjačke nacionalnosti danas je obavljena dženaza na stadionu “Berek” u Prijedoru, nakon čega su posmrtni ostaci ukopani na 7 lokalnih mezarja, na pitanje koliko danas znamo o razmjerima ovog zločina, Mešković je rekao: “Nažalost, svake godine u BiH, od maja do septembra, svaki dan gledamo slike i snimke i prisustvujemo ekshumacijama, dženazama, ukopima i traženju posmrtnih ostataka. Kada govorimo o tome koliko se zna o težini zločina nad nedužnim ljudima, vrlo malo znamo. Kada je u pitanju sam obim, struktura, izvršenje zločina, genocida, informacije su površne. Prošlo je 22 godine od prestanka ratnih dejstava, a veliki broj posmrtnih ostataka nije pronađen i vjerovatnoneki neće biti nikad ni pronađeni. Teško je kada čujete da se ostaci jedne osobe nalaze u pet ili šest masovnih grobnica“.

Prijedor je mjesto sa najviše masovnih grobnica, a Mešković je istakao kako je to istina ali i da se o Prijedoru danas vrlo malo zna, a malo se i govori.

“O Zvorniku se malo priča, o Vlasenici, Foči, Višegradu, Doboju. Bliže smo kulturi zaborava nego kulturi sjećanja i to nije dobro za mlade generacije“, kazao je za N1.

Kolektivnoj dženazi prisustvovao je gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković, a Gradska skupština odala je minutu šutnje za žrtve. Mešković je rekao kako taj čin Đakovića svakako treba pozdraviti, ali i da bi bilo bolje da je više takvih akcija.

“Ne možemo izbrisati ono što se desilo u BiH od ‘92. do ‘95, trebamo sagledati realnim očima i odati počast svim žrtvama bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost“, naveo je.

Na pitanje da li je moguć suživot u Prijedoru, Đaković je kazao: “Često govorim kako je u BiH potrebno pomirenje, ali realno, u velikom dijelu nema pomirenja u BiH. Za takav čin potrebno je uspostaviti povjerenje među ljudima, kojega vjerujem da ima, ali uvijek smo u funkciji politike. Lokalna politika bi nešto uradila ali svi smo mi pod lupom visoke politike“.

Mešković je u studiju televizije N1 rekao i kako želi da oda poštovanje Haškom tribunalu i da ga nije bilo, vjerovatno bi drugačija priča bila i bio bi mrak u BiH, kako je istakao.

Govorio je i o pravima logoraša.

“22 godine je prošlo od rata i još nemamo zakon o pravima žrtava torture i nijedna institucija u BiH nema ni približno tačne podatke koliko je bilo logora, koliko je ljudi zatvoreno, silovano, mučeno, ubijano. Danas žrtve preživljavaju jednu kulturniju vrstu torture – danas smo žrtve sistema. Nema oružja i batina ali ima takvo poniženje da to vjerovatno nigdje na svijetu ne postoji“, istakao je predsjednik Saveza logoraša BiH.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.