Ilindan ili Aliđun - praznik pravoslavaca i muslimana

Prvo na Sokocu. Trobojka pred Romanijskom Lazaricom, hramom svetog Ilije. Liturgija rano završila, slavlje nastavljeno u obližnjem duhovnom centru.

Trpeza bogata. Na stolu riba, a za stolom slavljenici svih generacija. Ali i svjetonazora. Ovdje, priča nam sokolački svećenik, svake godine drugog u osmome mjesecu posebna je atmosfera - na blagdan koji je dio, vidjet ćemo kasnije, i bošnjačke tradicije.

"Bosna je takva zemlja da svi slave svoje; naravno da niko nikoga ne ugrožava i ne ometa. Važno je da se slavi Bog i da budemo ljudi, kako bi rekao patrijarh Pavle, da budemo ljudi, a ne neljudi. Važno je da se proslavljaju praznici i da jedni druge poštujemo i uvažavamo, jer smo svi djeca Božija i svi smo narod Božiji", poručuje Boris Banduka, starješina Hrama svetog Proroka Ilije na Sokocu.

Nakon Sokoca, evo nas na livadi. Ovdje u Dejčićima Ilindan se proslavlja kao Aliđun. Narodno veselje ispunjeno glazbom, tradicionalnim kolom, ićem i pićem. Ovdašnji nam mještani kažu - tradicija se čuva od zaborava.

"Ima pet, šest godina otkako dolazim ovdje. Svake godine budem, a bude i više raje. Poslijepodne će biti više raje. Aliđun je naše veselje narodno, bosansko - jedva sam ga čekala da se malo družimo i proveselimo", kaže nam jedan od slavljenika, a drugi dodaje: "To je naša velika tradicija, muslimanski praznik, od Gazi Husrev-bega ovdje je tradicija gdje je on svoju vojsku doveo i to se nastavlja. Ovo se zove Husremovac po Gazi Husrev-begu."

A dok najmlađi vrijeme provode na ringišpilu, nešto stariji ovaj aliđunski dan provode na pravi gurmanski način - dakako uz janjeće pečenje.

Nisu rijetki koji će reći kako bosanskohercegovački narodi se ne slažu u mnogočemu, a i to da im mnogo toga nije zajedničko. No, doista, jedno priznanje im se mora odati: a to je način na koji se zabavljaju i priređuju teferiče. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.