Gost Novog dana bio je novinar Sanel Kajan koji je govorio o 9. novembru 1993. godine - danu kada je srušen Stari most u Mostaru.
Svega devet dana je prošlo kako je počeo raditi na tadašnjem Radiju BiH, ratnom studiju Mostar kao spiker. Bio je utorak, 9. novembar 1993. i 10:16 sati kada je srušen Stari most, a Kajan se još sjeća tog dana.
Tog strašnog trenutka za Mostarce, ali i Bosance i Hercegovce, Kajan je u eter rekao: “Ubijen je Stari“.
“Tog trenutka ću se sjećati do mog posljednjeg udisaja na ovom svijetu. To je događaj koji Mostarci nikada neće zaboraviti. Deveti dan je to bio kako sam radio kao spikar i nisam završio ni srednju još. Izuzetno teško vrijeme je bilo i vjerujem da i stanovnici Sarajeva i svi drugi koji su to prošli znaju kakav je osjećaj biti u opkoljenom gradu. Nastavio sam raditi i nakon toga. Taj trenutak je nešto što je obilježilo moj život. Sa 16 godina je nelegalno raditi, ali je mnogo toga bilo nelegalno u ono vrijeme i ja sam sa žarom u to vrijeme obavljao taj posao“, počeo je svoju priču Kajan za N1.
“Bio je utorak i već treći dan nisam izlazio iz studija, iako je 10-ak minuta bio udaljen od moje kuće, ali toliko je bilo granatiranje da nisam mogao otići. Inače smo tako radili smjene – da nismo izlazili iz studija po nekoliko dana. U 10 sati su pročitane vijesti; išla je rubrika obavještenja. U studiju Radija Mostara smo imali neki stari telefon i kolege su mi rekle da nije zvonio jer nisu radile telefonske linije, no imali smo tu vezu, odjel marketinga, da se osjetimo da smo živi, i broj telefona je bio 2323 i niko se nikad nije javio na taj telefon, ali u 10:16 sati taj telefon je zazvonio. Ja sam bio u studiju i nisam znao kakav je to zvuk, jer smo se praktično odvikli od zvuka zvonjave telefona. Nikad nisam saznao ko je javio tada da je srušen Stari. Ja sam nažalost bio taj koji je objavio tu vijest preko talasa Radija Mostara i tada je to bio jedini medij u gradu“, dodao je Kajan.
Rijeke ljudi su nakon te vijesti krenule ka Starom.
“Mi Mostarci vrlo rijetko kažemo ‘Hajde da se nađemo kod Starog mosta’, mi kažemo ‘Hajde kod Starog’. Stari je nama bio neko najbliži, neko s kim smo odrastali, umirali. On je bio jedno živo biće i kada sam kazao ‘Ubijen je Stari’, mene je steglo u grlu kao što me steže i sada. Pogledao sam tada u tonskog majstora, on je mene, oborili smo reglere i bila je potpuna tišina. Nas petero, šestero koji smo dežurali smo izašli, iako je pucanje trajalo. Čulo se i kao da neko proslavlja i taj trenutak me jako boli. Rijeke ljudi su se slile do Starog tada. Svi smo mislili da to nije istina, ali kad smo došli do tog mjesta, vidjeli smo da ga nema. Neretva je bila crvena, a graditelji vjerovatno znaju zašto je bilo tako, ali je za nas to bila simbolika krvi jer je naš Stari ubijen“, prisjetio se Kajan za N1 dana kada je srušen Stari.
