Nasilje nad ženama u bosanskohercegovačkom društvu nije rijetka pojava. Naprotiv. Razni oblici rodno-zasnovanoga nasilja – unatoč aktivnom radu nevladinog sektora – iako manje nego ranijih godina, i dalje su prisutni. Žrtve nasilja utočište pronalaze uglavnom u sigurnim kućama. Odgovor sistema još je neadekvatan.

Podaci Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine zabrinjavajući. Nasilje nad ženama problem je s kojim se društvo suočava iz dana u dan. Na razini države, 52,8 posto je žena koje su od svoje 15 godine iskusile neki oblik nasilja. Dugogodišnja aktivistkinja i istraživačica rodnih studija Zilka Spahić Šiljak, kaže – problem nasilja nad ženama je svjetski problem i produkt je – ističe – patrijarhalne dominacije i moći.

“Mi uopće kroz obrazovni proces ne govorimo o tome, ne pripremamo se. I nismo još u stanju suočiti se s tim problemom zato što je nasilje kod nas još uvijek jednako sramu, jednako stigmi – i to ne na počinitelja, nego na žrtvu koja trpi. Zbog toga treba govoriti javno o tome, ustajati, podržati one koji trpe nasilje”, ističe Zilka Spahić Šiljak, profesorica rodnih studija i istraživačica na Stanford Univerzitetu.

Važnu ulogu u prevenciji nasilja nad ženama imaju – uz obrazovni sistem – i mediji. Potrebno je govoriti o uzrocima, suočiti se s problemom. Tog stava su i u sarajevskoj Sigurnoj kući. Pod svoj krov u toku višegodišnjeg rada, do sada su primili 1.778 žrtava. Od čega je 858 djece. SOS broj okrenulo je 10.370 ljudi, a od toga je 5.628 njih prijavilo nasilje u porodici.

“Jedinstveni broj telefona za Federaciju je 1265, a za Republiku Srpsku 1264. Dakle, bilo kojom prijavom bilo kojoj instituciji – žrtve se može smjestiti u Sigurnu kuću. Uvijek su uključeni svi subjekti koji rade na tome, a zajedničkim se djelovanjem realizuje se i smještaj u kuću”, kaže Amra Muslić, menadžerica Sigurne kuće Sarajevo (Fondacija lokalne demokratije).

U Izvještaju Agencije za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine navodi se, između ostaloga, da finansiranje sigurnih kuća je i dalje nedovoljno, kako za odgovarajuću opremljenost tako i za obavljanje specifičnih dužnosti zaštite i podrške žrtvama nasilja:

“Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici RS godišnje se obezbjeđuju sredstva u iznosu od 70% iz budžeta RS, dok 30% od utvrđene cijene smještaja obezbjeđuju jedinice lokalne samouprave iz koje žrtva dolazi. Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u porodici FBiH, sredstva za finansiranje privremenog zbrinjavanja žrtve nasilja u sigurnoj kući, drugoj odgovarajućoj instituciji ili kod druge porodice osiguravaju se iz budžeta kantona u visini 30% i budžeta FBIH u visini 70%. U toku je izrada podzakonskog akta kojim će se regulisati kriteriji za finansiranje privremenog smještaja žrtava porodičnog nasilja u sigurne kuće”, stoji u Izvještaju Agencije za ravnopravnost spolova koji je za potrebe ovog priloga dostavljen i N1 televiziji.

U istom izvještaju navodi se i to kako su u protekloj godini “iz budžeta ARSBiH, MLJPI BiH dodjeljena (…) sredstva u iznosu od 50.000 KM nevladinim organizacijama za projekte koji doprinose saradnji sa nadležnim institucijama, efikasnijoj prevenciji i zaštiti žrtava rodno zasnovanog nasilja s posebnim akcentom na podršku vulnerabilnim grupama. Pojedini projekti bili su usmjereni na uspostavljanje multidisciplinarnog pristupa zaštiti žrtava kroz povezivanje i jačanje kapaciteta svih subjekata zaštite u lokalnim zajednicama. Ostali projekti su bili više fokusirani na prevenciju kroz podizanje svijesti javnosti, edukaciju mladih, te ispitivanje percepcije o nasilju nad ženama u ruralnim područjima.”

Na području Bosne i Hercegovine, trenutno je ukupno osam sigurnih kuća. Žrtve štite i entitetski zakoni o zaštiti od nasilja u porodici, ali nužno je neprestano raditi na preventivnome djelovanju.

“Sistemsko rješavanje problema je nešto što je neophodno. Ne možemo riješiti problem bez takvog pristupa. Ono što je važno naglasiti – treba da znamo da su se u BiH u zadnjih 15-20 godina napravili neki pomaci, poboljšala se situacija po pitanju pružanja pomoći I podrške, kao I kažnjavanja počinitelja. To nije u onoj mjeri u kojoj bi trebalo da bude i nije još situacija onakva kakva bi trebala da bude. Ipak, napravili su se pomaci i bolje je nego ranije”, ocjenjuje Fatima Bećirović, Gender Centar Federacije BiH.

U studiji “Gender and Race Inequality and the Media in an International Context” navode da rodno-zasnovano nasilje je bilo koji oblik nasilja koji se provodi nad osobom zbog njene pripadnosti određenom spolu ili rodu, i to upotrebom psihičke, fizičke ili ekonomske sile (uključujući i samu prijetnju silom) i ima svoje korijene u rodnoj nejednakosti. Zato je, navodi se u ovoj studiji, jako važno inkorporirati rodnu perspektivu u aktivnosti i programe koji imaju za cilj efikasnu prevenciju i adekvatan odgovor i na nasilje među mladima, uključujući i prevenciju vršnjačkog nasilja.

I u politici je mnogo primjera diskriminacije žena. Od 90-ih godina i u Bosni i Hercegovini dogodio se rapidan pad žena u politici, odnosno na mjestima donošenja važnih društveno-političkih odluka. Na razini evropske politike posebnu pažnju šire javnosti početkom 2017. je godine izazvao je komentar u Evropskome parlamentu, poljskog zastupnika Janusza Korwina-Mikkea, koji je poručio da žene trebaju biti plaćene manje jer su “slabije i manje inteligentne”. Na to mu je odgovorila španjolska zastupnica u Evropskom parlamentu Iratxe Garcia Perez: “Prema vašoj teoriji, ja ne bih trebala imati pravo biti ovdje kao zastupnica ovog parlamenta. Znam da vas to boli, i da vas zabrinjava što žene danas mogu sjediti u ovom domu i zastupati evropske građane s istim pravima kao vi. Ovdje sam da bih branila sve evropske žene od muškaraca kao što ste vi”.

Bili smo i sa građankama i građanima. Šta oni o svemu misle?

“Ne znam šta bih vam rekao”;

“Ne znam. Malo su krivi i muškarci i žene, malo više hodaju”;

“Alkohol. Imala sam to lično. I ako je čovjek ters.”

Podsjećamo da je N1 televizija i ranije izvještavala o problemima rodne diskriminacije, neravnopravnosti i rodno-zasnovanog nasilja, kao i važnosti učešća žena i muškaraca u borbi protiv segregacije i netrpeljivosti. Tom prilikom u intervjuu “N1 na 1” govorila je Zilka Spahić Šiljak, koja je kazala da su bosanskohercegovačko društvo, ali i društva u cjelini – kako zapadna, tako i istočna, duboko u patrijarhatu i da je patrijarhat dominantni oblik kontrole žena. To traje, istaknuto je, već stoljećima i naravno, vrlo je teško pronaći adekvatne strategije za suprotstavljanje patrijarhalnim obrascima ponašanja:

“Međutim, vrlo je važno osvijestiti koje su posljedice, šta gube i žene i muškarci u jednom takvom sistemu, i šta se dobiva ako se omogući ravnopravno učešće žena i muškaraca. Da bi se izašlo iz dominantno patrijarhalnih obrazaca ponašanja i življenja potrebno je graditi jednu novu osnovu, novi sistem koji će u središte svojih politika i akcija staviti rodnu perspektiva. Odnosno, koji će staviti potrebe i žena i muškaraca, ali i drugih marginalnih grupa da se svi glasovi čuju, da sve perspektive budu jednako validne i da, naravno, svi doprinosimo zajedni i društvu u kojem živimo”, kazala je tom prilikom za N1 Zilka Spahić Šiljak.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da su najčešće žrtve rodno-zasnovanog nasilja upravo žene, a da su muškarci najčešći počinitelji. Stoga je u prevenciji svih oblika rodno-zasnovanog nasilja važna i uloga muškaraca. Dići svoj glas, suočiti se sa vlastitim predsrasudama i stereotipima, i djelovati u pravcu kreiranja pravednijeg bh. društva, u kojem neće biti mjesta nasilju – obaveza je cjelokupne zajednice.