Reakcije nakon izricanja pravomoćne presude u slučaju Prlić i drugi još se nisu smirile. Pitanje koje dijeli mišljenja u regionu svakako je i ono koje se tiče udruženog zločinačkog poduhvata, te pitanje umiješanosti tadašnjeg političkog vrha Hrvatske.
Formulacija UZP-a nije izostavljena ni u drugim pravomoćnim presudama Haškog suda. Mehanizam za međunarodne krivične sudove koji je preuzeo predmet Stanišić-Simatović, trebalo bi staviti tačku i na pitanje umiješanosti Srbije u zločine počinjene u BiH.
Haški sud spustio zavjese. Posljednja presuda podigla prašinu.
“Jedna jedina presuda ima koja se njima ne sviđa (Hrvatskoj) i odmah su protiv političkih presuda, Tribunala u cjelini, neprihvatljivo je, nepravedno i tako dalje”, kaže Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije.
“Hrvatsku i BiH napala je Miloševićeva Srbija i takozvana JNA i to su notorne činjenice. Nažalost, nalogodavci nisu procesuirani i kažnjeni, te zločini nisu povezani niti sa svojim ideolozima, niti sa vrhom takozvane Jugoslovenske narodne armije”, poručuje Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednica Hrvatske.
A bivši predsjednik Srbije Slobodan Milošević presudu nije dočekao. Između ostalog: genocid, deportacije, udruženi zločinački poduhvat u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu bili su navedeni u njegovoj optužnici.
“Ne možemo da kažemo da nije Haški tribunal govorio o učešću Srbije u ratu. Možda te stvari nisu dovoljno prenesene u javnost. Moramo podsjetiti na suđenje Stanišić i Simatović, odnosno naređeno je ponovno suđenje. Mladić – detaljno se govori o ulozi vojske Jugoslavije i VRS”, podsjeća Florence Hartman, bivša glasnogovornica Haškog tribunala.
Namjera prisilnog raseljavanja hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva i udruženi zločinački poduhvat, rad na ispunjenju cilja ujedinjene srpske države, zločini su za koje je optužen i Milan Martić. Nalazio se na rukovodećim položajima u takozvanoj “Srpskoj autonomnoj oblasti Krajina” i takozvanoj “Republici Srpskoj Krajini”.
Biljana Plavšić je osuđena da je pozivala paravojne snage iz Srbije da pomognu snagama bosanskih Srba.
UZP se ipak ne dovodi u vezu samo sa Hrvatskom u kontekstu pravomoćne presude Prlić i drugi. No u fokusu Tribunala bili su “zločini na terenu”, kaže novinar Balkanske istraivačke mreže, Denis Džidić:
“U svim tim konačnim presudama, Tribunal se mnogo više bavio onim zločinima na terenu, da li su počinjeni ili ne i da li je osoba koja je bila optužena zaista kriva za njih, a nije toliko ulazio u sferu ušečća u UZP-u drugih učesnika. Kada se govori o optužnicama, veliki broj, preko 50 posto optužnica koje se tiču bosanskih Srba imaju navod UZP-a”.
Na primjer: Zdravko Tolimir, Vujadin Popović i drugi, ili Momčilo Krajišnik.
“Jedina osoba izvan tog kruga je Željko Ražnjatović Arkan, koji je imao paravojnu formaciju u to vrijeme. Ono što je tu značajno je da je jedinica Arkana navedena u optužnici protiv Stanišića i Simatovića”, dodaje Džidić.
…predmetu u kojem bi presuda mogla staviti tačku na pitanje umješanosti Srbije u zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. Mehanizam za međunarodne krivične sudove preuzima, pored ovog predmeta, i pravomoćne presude u slučajevima Vojislav Šešelj, Ratko Mladić i Radovan Karadžić.
