U Bosni i Hercegovini je već 25 godina sve podijeljeno na tri nacionalna principa.

Tako, prema nacionalnom ključu, postoje tri akademije nauka i umjetnosti (Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske), javna preduzeća sa srpskim ili hrvatskim predznakom, a svaka inicijativa da se to ukloni dočekuje se na nož, uz obrazloženje kako se zadire u vitalni nacionalni interes.

Tako je prošao i prijedlog Socijaldemokratske partije (SDP BiH) u Federaciji Bosne i Hercegovine da se javna preduzeća, koja u svom prefiksu imaju “Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosna”, izbace.

“Zamislite sada da javna preduzeća nose nazive bošnjačka, srpska, hrvatska, romska, jevrejska, ostala. To je u jednoj zemlji koja želi biti ozbiljna, u najmanju ruku neprihvatljivo”, rekao je poslanik SDP-a u Parlamentu Federacije BiH Damir Mašić, piše RSE.

Međutim, za stranke sa hrvatskim predznakom je neprihvatljivo da se prefiksi izbace. Kako navode, Bosna i Hercegovina nije građanska država da bi se takvo šta tražilo, te da se od njih ne može očekivati da ovakvu inicijativu podrže.

Rečeno i učinjeno, jer su pomenuti zbog svega navedenog napustili skupštinsku salu, zbog čega je sjednica parlamenta prekinuta.

“Ovo što se pokušava brisati je hrvatski prefiks ili etnički predznak. To djeluje u Bosni i Hercegovini 25 godina i to je unešeno u ovu Bosnu i Hercegovinu. Hrvati Bosne i Hercegovine niti se mogu, niti će se odreći onoga što im pripada. Dirate u nešto što sigurno nije tako jednostavno kao što to vi prezentirate”, poručio je poslanik Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) u Parlamentu Federacije BiH Mladen Bošković.

U jednom je Bošković u pravu, a to je da se već 25 godina svemu, osim vazduhu, u Bosni i Hercegovini daje etnički prefiks.

Tako postoje Pošte Srpske, Vode Srpske, Elektroprivreda Hrvatske zajednice “Herceg-Bosna”, Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti i slično.

Za profesora Sveučilišta u Mostaru Slavu Kukića problem nije toliko u nazivima preduzeća, već što se bh. političari nisu oslobodili “virusa” zbog kojeg je poginulo sto hiljada osoba.

“I kako smo daleko od katarze, kako smo i dalje u nacionalnim torovima i kako nam zajedničko dobro nije niti u primisli. Zamislite, hipotetski, da tih imena nema. Izmislili bi oni nešto drugo, pa da zadrže status quo, da zadrže frustracije, da zadrže strahove, da zadrže ambijent koji njima omogućuje priču o homogenizaciji po principu jedan narod, jedna partija, jedan vođa koji je pretpostavka bilo kakvog, čak, i biološkog opstanka. Imena su samo posljedica, a uzroci su u potpuno drugoj priči”, kaže Kukić.

Ako su osnovni razlozi bh. političara, kako navodi profesor Kukić, homogenizacija naroda, onda se nameće pitanje – ima li Bosna i Hercegovina mjesto u evropskoj porodici koja se temelji na drugom i drugačijem i čiji je osnovni princip integrisanje svih koji u njoj žive?

Kako ističe urednik portala Buka Aleksandar Trifunović, Bosna i Hercegovina i ne ide u integracije, uprkos tome što su ovdašnjim političarima “usta puna” Evrope.

“Poenta čitavog političkog života u Bosni i Hercegovini je da ostanemo u ovome u čemu trenutno živimo i gdje se štite narodi, a ne štite pojedinci”, ističe Trifunović.

Upravo je to, prema riječima Trifinoviča, vrlo komotna opcija.

“U kojoj (opcija) se praktično obilježava teritorija i gdje sva zadovoljština leži u tome da li će se nešto nazvati bošnjačkim, srpskim ili hrvatskim, a kako ispod tog krovnog naziva žive ljudi koji su činioci tih nacija, i to što ih ima sve manje i manje, to nikoga ne zanima. Ali, to što većina u BiH bira te politike, ni politika se ne može drugačije ponašati. Ti ljudi koji su osvojili vlast nisu je osvojili programima, već time što će štititi vlast od drugih i trećih”, ističe Trifunović.

I novinar Ahmed Burić se slaže sa ocjenom kako su narodi izabrali ovakvu vlast kakva je u BiH, a da izabrani predstavnici ne brane nacionalne interese, već svoje privilegije.

“Nacionalizam je paravan za pljačku. To su sve ublehe na koje se narod primio, jer nema druge ideje da se uhvate za njih. Na sceni je jedna vrsta potezanja konopa i nemoguće je u toj šumi budalaština koje nam se događaju naći slamku razuma. Stalno tjeranje ljudi u sukobe i stalno plašenje međunacionalnim sukobima ih je ostavilo na vlasti i ne mislim da će biti drugačije i u budućnosti, jer je ova zemlja zatočenik svoje vlasti”, kaže Burić.

Sve što je trebalo napraviti u ovoj zemlji i ponijeti kao osnovnu tekovinu toga, navodi Burić, bila je neka vrsta odgovorne slobode.

“Ali smo, očigledno, izabrali neku vrstu polunacionalnog ropstva i sad se to valja po ulicama i očiglednije je nego ikada ranije. Oni mlate sa ljudima i to će im prolaziti sve dok ljudi dozvoljavaju da se to dogodi. Vlast ponižava narod, a narodu to ne smeta. Ja im želim sretnu ljubav i ubuduće”, zaključuje Burić.