Bosanskohercegovačko društvo između sveprisutnog nacionalizma, netrpeljivosti i neodgovornosti vladajućih garnitura, poručuju to njihovi pratioci. Dok se gotovo iste face kandidiraju na izborima više od dvadeset godina, nove mlade face traže vize.
Jasmin Hasanović, asistent na Fakultetu političkih nauka stava je da vladajući etno-determinirani narativ nije proizveo ništa novo, već se služi vraćanjem u prošlost da sakrije svoju nesposobnost.
On ističe da je i odlazak mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine nesumnjivo uzrokovan time. A posljedice su, kako navodi, višestruko štetne. Prije svega, poručuje Hasanović, mlada radno sposobna snaga prinuđena je biti jeftina radna snaga, a na to su prinuđeni prvenstveno zbog toga što postojeću politiku ne zanima egzistencijalno ostvarivanje. Oni koji odlaze, većim ili manjim dijelom se sa takvim politikama ne slažu. Zbog toga, poručuje, bez slobodnomislećih i kritičnih mladih – apatija se samo produbljava, a vladajuća matrica mišljenja sebi osigurava legitimite. U tom smislu, mišljenja je, ljevica treba da se dodatno angažira i da ponudi alternativnu viziju Bosne i Hercegovine.
Šta je uzrok problema?
Kao ključan problem na koji upozorava Jasmin Hasanović, jeste upravo jako mala stopa izlaznosti na izbore svake godine. To, ističe, pokazuje krizu etnokratskog modela izbora, ali i nepostojanja radikalno drukčijih, alternativnih ideja s kojima bi se građani identificirali i vidjeli šansu. A dijelom i zbog toga što su neistomišljenici vladajuće politike – napustili Bosnu i Hercegovinu.
“Stranke koje pretendiraju da budu ljevica i koje se predstavljaju kao ljevica, trebaju za početak da shvate da je ljevica odgovor na egzistencijalna pitanja društva i da oni taj odgovor trebaju pronaći ne u Sarajevu, Mostaru ili Banjaluci, već u manjim bosanskohercegovačkim sredinama. Čak na selima”, poručuje Jasmin Hasanović, asistent na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu.
Vladajući iz stranačkih centrala, preseljeni u državne institucije, najodgovorniji su za loše stanje – mišljenja su mladi autori. Jedan od njih, Suad Beganović, ljevicu vidi kao spasonosnu ideju. U svom tekstu naslovljenom upravo kao “Spasonosna ideja ljevice” Beganović piše:
“U sutonu koji kreiraju svojim regresivnim ideologijama rađa se spasonosna ideja ljevice, malo kao nada, više kao inat, spremna nove naraštaje emancipirati za minimum dostojanstva.”
Dostojanstvo prosječnog građanina sve je pogaženije, stanovišta su intelektualci. Promjene na narednim, oktobarskim izborima su – tvrde – prijeko potrebne.
“Ja se sad usuđujem da možda kažem nešto što neće biti možda tako popularno, ali ono što ja vidim kao jedinu realističnu šansu jeste da Bošnjaci, kao najmnogobrojniji narod, izglasaju jednu takvu opciju”, Zlatiborka Popov Momčinović, sociologinja i profesorica na Univerzitetu Istočno Sarajevo.
Neki od najistaknutijih bosanskohercegovačkih intelektualaca kao mogućnost za promjenu na državnoj razini vide zajednički nastup opozicionih stranaka na predstojećim izborima – i u Federaciji BiH, i u RS-u.
“Opozicija u Republici Srpskoj vodi izvrsnu parlamentarnu borbu i to bi mogao da bude recept za ujedinjenje opozicije na bh. planu. Možda bi takav politički potez promijenio paradigmu. Ako išta žele da promijene, opozicione partije u RS-u i Federaciji već sada bi morale izaći sa zajedničkim programskim načelima”, smatra Enver Kazaz, profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Ljevica u Bosni i Hercegovini, mišljenja su analitičari, nalazi se pred razdobljem u kojem borba za održavanjem vlastitih pozicija i fotelja, vladajuću desnicu neće spriječiti da koristi sve metode. Ipak, građanke i građani BiH sve su odlučniji: promjene su neophodne.
