"Dječak s druge strane ograde" fotografija je koja je nastala 1994. godine u ratnom Visokom. Na njoj se nalaze kanadski vojnik Justin Frye i dječak, izbjeglica iz Banjaluke, Amir Bajramović. Pomoću društvenih mreža, pronašli su jedan drugoga. Putem fotografije i historije, vratili smo se na to mjesto.

Jedna fotografija učinila je mnogo da se dva prijatelja ponovno pronađu. Dječak izbjeglica. Kanadski vojnik. I osmijeh na dječijem licu.

“Amir je za Justina crtao helikoptere i voojnike jer je bio fasciniran ttime. To se Justinu svidjelo i tada mu je poceo donositi slatkise…tu su se sprijateljili“, rekla je Amra Užičanin, Amirova sestra.

Fotografija je vratila stara sjećanja na teško vrijeme u Bosni i Hercegovini.

Prije svega, Justine, kako se osjećaš sada kada ste se ponovno našli ti i Amir nakon skoro dvije decenije?

“Predivan, preplavljujući osjećaj koji sam dugo čekao da iskusim“.

Opiši nam detaljnije kako je to sve izgledalo za tebe 1994. godine kada si prvi put upoznao Amira, kako je to prijateljstvo počelo?

“Ja sam tada bio 22-godišnji vojnik koji je raspoređen na misiju u Bosni i Hercegovini u sklopu sigurnosti snaga UN-a, Bosna je svakako bila drugačija od mog doma, a i drugačija od mog prvog zadatka s UN-om na Kipru. Dio odgovornosti koje smo obnašali jeste da osiguravamo teritoriju slijetanja helikoptera Ujedinjenih Nacija. Vrlobrzo smo uvidjeli grupu djece koja je bila fascinirana, ne samo helikopterima, ali također vojnicima. Ja sam društven, volim razgovarati s ljudima. Kada sam došao do ograde, nevjerovatno je kako sporazumijevanje može doći u raznim oblicima. Bili smo različitti, nismo pričali istim jezikom, i onda osmijeh čini sve. Tako smo se Amir i ja sreli, on bi došao do ograde, mislim da je počelo osmijehom. Tada bih ja donosio male poklone za njega, kao naprimjer slatkiše. I moram se zahvaliti Amirovoj sestri, ona je govorila engleski i pomagala nam je u prijevodu kako bismo Amir i ja razgovarali. I ubrzo smo se sprijateljili“, kazao je Frye.

I, Justine, kako je tebi izgledalo to djetinjstvo djece rata u tvojim očima?

“Bio sam zabrinut za njih, bio sam zabrinut za Amira, znao sam da nije iz Visokog i počeo sam razmišljati o svoj toj djeci. Ne možeš, a da ne uporediš to sa životom na koji si navikao. Fasciniralo me je kako najmnaje stvari koje mi u Kanadi naprimjer uzimamo zdravo za gotovo. Kao naprimjer slatkiš ili igračka. Fasciniran sam da vidim kako ih to usrećuje i želio sam im samo pružiti što je više moguće“.

Justine, obojica ste očevi, kako gledate danas na to vrijeme 1994. godine iz ove perspektive? Koliko je drugačije?

“Vrlo si u pravu kada si rekla šta bi moglo jedno dijet razmišljati u tim okolnostima, ne mogu to zamisliti i učinilo je da cijenim djecu više. Ponajviše o ovom razmiščjam kada moja vlastita djeca pitaju o Amiru. Vide sliku. Istina je da nemam mnogo stvari iz vremena u Bosni, a ova slika je uslikana još prije vremena digitalne fotografije, prije društvenih mreža, ali to je slika Amira koju sam čuvao godinama. Nikada nije bilo upitno to da li ću pokušati da ga nađem. Moja djeca četo pitaju o njemu i otvoreno im prepričavam sjećanja i uspomene. Sjećam se koliko sam bio vezan za njega za vrijeme mog vremmena u Bosni, želeći mu sigurnost i njegova sigurnost je bila nešto o čemu sam godinama razmišljao“.

Dječak sa slike, Amir Bajramović, danas je ponosni otac, živi u Švedskoj, i mašta o momentu ponovnog susret a s prijateljem koji mu je davne 1994. godine pružao podršku.

“Nadam se da ćemo se sresti na ljeto u Bosni da svom prijatelju pokažem svoj dom, Visoko i svoju zemlju koja je prelijepa. Želim da ti pokažem i svoj rodni grad, svoju Banja Luku, najljepši grad na svijetu. Nadam se da ćemo se vidjeti na ljeto“, kazao je Amir Bajramović, “dječak sa slike”.

Justine i Amire, ono što bih sada željela učiniti jeste dati vam priliku da si pošaljete poruku sada. Justine, šta bi želio reći Amiru?

“Prije svega želio bih reći, Amire, sretan sam što si na sigurnom, drago mi je što si sretan, što imaš divnu porodicu. Želim da znaš, Amire, da sam mislio na tebe cijelo ovo vrijeme svih ovih godina. Najvažnije mi je da smo se pronašli i da možemo da nastavimo ovo prijateljstvo. Ali, isto tako možemo raditi zajedno da ovu šansu koju imamo da širimo sreću u svijetu i da damo do znanja svima da je ljubav moguća bez obzira na geografiju, bez obzira odakle si. Važno je da znaš da je naša veza simblična, prijateljstva koje su mnogi vojnici imali s djecom iz ratnih zona. Mi smo sretnici što imamo priliku staviti tčku na i na ovo prijateljstvo i početi iznova u 2018“.

Amire, šta bi želio poručiti Justinu?

“Želio bih reći justinu kako sam sreta što smo ostvarili kontakt. Nadam se da ćemo se sresti na ljeto u Bosni da svom prijatelju pokažem svoj dom, Visoko i svoju zemlju koja je prelijepa. Želim da ti pokažem i svoj rodni grad, svoju Banja Luku, najljepši grad na svijetu. Nadam se da ćemo se vidjeti na ljeto“, kazao je Užičanin.

“Da! Amir, radujem se susretu s tobom u Visokom na našem mjestu uz ogradu“, dodao je Frye.

“Na istoj strani ograde!“