Polaganjem cvijeća na grob, a potom i na spomen-obilježje u parku Alekse Šantića, obilježena je 94. godišnjica smrti najpoznatijeg mostarskog pjesnika. Pjesništvo, stihovi i Šantić, u Mostar su doveli veliki broj mladih ljudi iz zemalja regiona koji svojom poezijom i talentom ruše sve barijere, od nacionalnih, vjerskih do jezičkih.
“Drago mi je što ovaj festival ujedinjuje svu djecu iz svih zemalja bivše Jugoslavije, i jako je bitno da nas to ne razdvaja, nego da nas baš ta pjesma povezuje, jer je Aleksa Šantić prije svega bio veliki pjesnik i svi ga po tome i znamo”, kaže David Milenković, učesnik iz Srbije.
“On je u glavnom značajan po svojim sonetima, svojoj ljubavnoj poeziji. Međutim mislim da se najviše istakao po svojoj socijalnoj poeziji, pogotovo u pjesmi ‘Veče na školju'”, dodaje Lav Lukić, učesnik iz Srbije.
Šantićev festival djece pjesnika skromno je počeo prije pet godina, a sada je već zauzeo značajno mjesto u regiji. Ovaj događaj iz godine u godinu, uspješno spaja djecu iz svih zemalja regije, kažu organizatori, međutim to nije slučaj i sa svom mostarskom djecom.
“Festival sam najviše pokrenuo da probudim djecu iz Mostara. Nažalost, ove godine sam obišao sve škole u Mostaru, odnio konkurse, pravilnike, međutim došli su radovi samo iz jednog dijela grada Mostara, s drugog dijela nismo dobili nijedan rad”, otkriva Goran Kosanić, predsjednik SPKD Prosvjeta.
Osim spomen sobe, autor čuvenih poema “Emina”, te “Ostajte ovdje”, u Mostaru danas ima svoju ulicu, spomenik, park i Klub ljubitelja knjige. I na današnji datum postavlja se pitanje – nestaje li Šantić iz kolektivne memorije Mostaraca, odnosno da li njegove poruke vrijede i dalje?
“Njegovi stihovi uvijek žive sa mnom, i kod ljudi u čijem društvu se ja krećem. Mislim da je trag Alekse Šantića jako dubok. (Šta je preživjelo to vrijeme?) Preživjela je jedna duboka emocija koju je Aleksa Šantić ostavio svima nama”, poručuje Alma Fazil Obad, umjetnica i članica stručnog žirija.
A da li je dovoljno prisutan, neki kažu jeste, drugi pak da se njegove veličine sjećamo samo onda kada se obilježava godišnjica, no svi su saglasni u jednom – Aleksa je neprevaziđeni simbol Mostara.