Kako na osnovu vlastitog lošeg iskustva, ratova i podjela - djelovati globalno i pomoći ugroženima? Da se može, pokazuju mirovnjaci iz Bosne i Hercegovine koji u kriznim područjima svijeta rade na očuvanju mira.

Od Gvineje Bisao, Istočnog Timora, preko Libije, Afganistana i Somalije u mirovnim misijima u posljednjih 18 godina, učestvovalo je 280 policijskih službenika iz Bosne i Hercegovine, od čega 43 žene.

Danas njih trideset dvoje štite mir u Južnom Sudanu, na Kipru i u Kongu. U izbjegličkom kampu u Jubi, glavnom gradu Južnog Sudana trenutno je 35.000 ljudi.

Kupanje u blatnjavoj vodi, uobičajna je zabava za mališane. Nije za piće, ali je zbog nedostatka pitke vode – piju.

U improvizovanim uslovima, u hangaru je i škola i bolnica.

Za red i mir u kampu zadužene su Ujedinjene nacije, a u okviru njih i policajci iz Bosne i Hercegovine.

“Naravno da sam doživio kulturološki šok, zamislite u 21. vijeku kad odete dolje i vidite da ljudi ubijaju jedni druge samo zato što su iz različitih plemena, ljudi su gladni. Ratuju uglavnom zbog stoke, u Južnom Sudanu ne možete stupiti u brak ako ne platite određenu sumu, a jedina mogućnost je da se plati stokom. Nerijetke su situacije da ljudi ubijaju cijele porodice, plemena, otimaju djecu“, govori Bojan Raca iz banjalučke Jedinice za podršku već drugi put je u misiji.

80 plemena su u konstantnom sukobu. Ratuju mačetama, kopljima, ali i kalašnjikovima. Sukobi bandi unutar izbjegličkog kampa su čest slučaj.

Bojan u kampu čuva red i mir, ali i vrši združenu ophodnju na teritoriji van kampa pod kontrolom UN-a. Pored opasnosti od oružanih sukoba, prijeti i opasnost od zaraznih bolesti, malarije, ebole, kolere.

“Komuniciramo sa MUP-om RS, ali preko Ministartsva bezbjednosti BiH, jer djelujemo kao jedan kontingent bosanskohercegovački, kao cjelina. Da je situacija teška govori situacija da prošle godine mjesec dana nismo imali interneta ni telefona. Nismo mogli kontaktirati ni svoje porodice ni ministarstva. Ne snosimo samo mi težinu ovoga posla, nego i naše porodice nose težinu, razdvojenost je ta koja je najteža u tim momentima“, rekao je Bojan Raca.

U sektoru za međunarodnu saradnju MUP-a RS svakodnevno komuniciraju sa policijacima u misijama širom svijeta. Posebno su ponosni na učešće žena u UN-ovim misijama.

“Od tih 9, dvije su žene, policijske službenice, jer sam UN insistira na što većem angažmanu žena u mirovnim misijama. Posebno smo ponosni što jedan je dio naših služebnika otišao korak dalje i zauzeo profesionalne pozije unutar Ujedinjenih nacija, tj. zasnovao radni odnos u UN-u na određen period“, kazala je Iskra Stojčinović, inspektor za međunarodnu saradnju MUP-a RS.

Vođe timova, oficiri za vezu, logističari, zaštitnici ljudskih prava, humanitarci, medijatori između etnički zaraćenih strana u konfliktu. Sve su to poslovi koje obavljaju policajci iz BIH širom svijeta. Trenutno ih je najviše u Južnom Sudanu i na Kipru.

Iz Ministarstva bezbjednosti BiH ističu da nije bilo ugrožavanja života i zdravlja.

Premda su se pojedine misije smatrale visokorizičnima iz perspektive zaštite lične sigurnosti i zdravlja (npr. Južni Sudan, Liberija) pripadnici i pripadnice bh. policijskih kontingenata nisu imali značajnijih ugrožavanja zdravlja i vlastite sigurnosti. U Liberiji je izbijala epidemija ebole u nekoliko navrata, ali pripadnici bh. kontingenta nisu oboljeli od ebole.

Pored svih opasnosti u misijama, posebno u afričkim zeljama, policajci ističu da im najteže pada razdvojenost od porodice. Po UN-ovim kriterijumima ipak, oni koji čuvaju globalni mir – imaju oko 80 dana godišnjeg odmora.