Osim što uživa u sviranju harmonike Zoran Kondić ovaj instrument rastavlja do najsitnijih dijelova, kako bi otklonio kvarove i kako bi ovaj instrument bio ispravan i tonski i mehanički.

U njegovoj radionici popravljale su se razne harmonike od muzejskih primjeraka, neprocjenjive tržišne vrijednosti, do onih vrijednih i do 25.000 eura.

Hiljade dijelova moraju raditi savršeno, kaže Zoran Kondić koji skoro dvije decenije popravlja harmonike. Zbog nedostatka servisa za harmoniku u Kozarskoj Dubici, još kao školarac se zainteresirao za sitnu mehaniku, jer, kaže harmonika je akustični instrument koji je sklop čisto mehaničkih djelova.

“Neki prosjek je neka školska klasična harmonika sa 80 basova, kada i se rastavila na sve moguće dijelove, to je oko 5.000 mehaničkih dijelova. Međutim, kako se kreće ka kvalitetnijem, jačem instrumentu, vezano i za gabarite i kvalitet, do 12.500 mehaničkih dijelova imaju harmonike sada koncertne“, rekao je Kondić.

Danas u svojoj radionici servisira harmonike iz cijele BiH, ali i iz mnogih evropskih zemalja.

“Veliki dio mušterija dolazi iz Hrvatske, pošto mi graničimo sa Hrvatskom, hajde recimo 30 posto. Jako puno se harmonika svira na tim prostorima. Naš dio kompletan BiH od Trebinja, Nevesinja, Mostara… Zatim Skandinavija, sve zemlje, pa onda Njemačka, Austrija, Švicarska“, ističe Kondić.

Dijelove za harmonike talijanske proizvodnje nabavlja u Italiji, a često neke napravi ručno pogotovo ako su od drveta ili aluminija. Još se kaže nije pojavio problem koji je ostao neriješen. O vrijednostima instrumenata koje popravlja, Zoran kaže da osim materijalne imaju i onu sentimentalnu vrijednost.

Restaurirao je harmoniku Dalapa iz 1925. godine. Muzejski primjerak s bezbroj cirkona i dijamanata, čiju vrijednost je kaže nemoguće procijeniti. Zoran ima 60 primjeraka harmonika, a u njegovoj kući svakodnevno se čuju zvuci ovog instrumnta.

“Ne postoje neki poroci da bi čovjek rekao da je opterećen, međutim ako dnevno ne bih svirao harmoniku barem pola sata sat imam osjećaj da bih na živcima obolio.”

Kaže majstor za harmoniku ne može biti neko bez sluha, a na pitanje da li može živjeti od popravljanja harmonika, Zoran kaže kako mu je posljednjih desetak godina radionica jedini izvor prihoda.