Nije vrijeme za slavlje već za revoluciju, poručili su danas bivši radnici iz Tuzlanskog kantona, okupljeni pred nekadašnjom zgradom kantonalne vlade, zapaljenom tokom protesta 2014. godine. Skup je organizovao Sindikat solidarnosti koji okuplja nekadašnje radnike više od 20 propalih firmi s područja tog kantona.
Već četiri godine zaredom sindikat solidarnosit organizuje prvomajski radnički protest. Kako kažu, nije vrijeme za slavlje, ali do građana to ne dopire.
“Čitava Evropa štrajkuje, naši građani slave. Jedina BiH, odnosno, čelnici sindikata su popljuvali ljude koji su ginuli u Čikagu. Imamo ovdje deset kilometara od nas, prije 100 godina, sindikati su digli Husinsku bunu i ginuli. Mi danas lošije živimo, a slavimo”, kaže Enes Tanović, Sindikat solidarnosti.
Uništene firme, godine neuvezanog staža, problemi s liječenjem, neriješen status, teška egzistencija i neizvjesna starost, ono su što danas karakteriše radničku klasu.
“Običan narod nema ni za maj, ni za običan dan običan ručak, a kamo li da slavi. Ako Novalić sluša, neka vidi kako je uredio Tuzlanski kanton jer se hvali da je sredio. Ma nema ni govora. Hiljade radnika je rastjerao kući bez plate, bez penzije, bez riješenog statusa”, tvrdi Nusret Delagić, bivši radnik TTU.
“Ili radimo za male plate ili ljudi na birou bez primanja, bez liječenja, bez novca za liječenje. Uništili su fabrike u cijeloj BiH. Poslali invalide rada i penzionere na biro. Ti radnici nemaju od čega da žive od čega da se liječe? I kako da se radujemo prvom maju?”, pita se Najila Mujaković, bivša radnica Fortune.
A nekada su se radnici radovali i obilježavali 1. maj s ponosom.
“Radilo se, imalo se. Sada nemamo ništa. Sad smo prosjaci. Sada idemo po kontejnerima. To je sramota reći, ali šta ćeš. Ne, ne. Nema ovdje života”, smatra Begajeta Kurbaša Zukić, građanka.
“Dobro sam slavila. A sada…penzija nije bila. Došla ovdje na protest s njima. Povećali nam penziju 11 maraka za ovo vrijeme. Šta ću ja sa 326 maraka?Još mi invalidninu smanjili sa 100% na 90%”, kaže Zineta Smajić, penzionerka.
Prisutnima na skupu podjeljen je grah, mnogima danas možda jedini obrok.
Ovogodišnji moto okupljanja radnika u Tuzli je „Nije vrijeme za slavlje, već za revoluciju”. Međutim, građani TK očito ne misle tako jer vrlo malo ljudi bilo danas ovdje dok su ostali ili kod svojih kuća ili na nekom od brojnih izletišta.
Strogo je zabranjeno preuzimanje sadržaja, vijesti, videa ili fotografija bez dozvole. N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook i UŽIVO na ovom linku.
