Jučer je obilježen Međunarodni dan djece oboljele i liječene od malignih oboljenja. U Novi dan se javljao šef Hematoonkologije profesor dr. Edo Hasanbegović.

Pedijatrijska klinika Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu je jedini centar u Federaciji u kojem se od malignih oboljenja liječe djeca, a tretiraju se hemoterapijama i radioterapijama.

Na pitanje koji su oblici raka najčešći kod malih pacijenata, prof. dr. Hasanbegović je rekao: “Najčešća je bolest leukemija, na nju otpada jedna trećina do jedna četvrtina, zatim tumori mozga i solidni tumori”.

Na pitanje koliko se trenutno djece liječi na odjeljenju koje vodi i kakvi su kapaciteti Pedijatrije kada su maligne bolesti u pitanju, prof. dr. Hasanbegović je kazao: “Novootkrivenih slučajeva je  od 50 do 60 na području cijele Federacije, a danas imamo 23 kreveta, što znači da je puni kapacitet“.

Na pitanje šta su najveći problemi ili ograničenja koja imaju u radu, prof. dr. Hasanbegović je izjavio: “Ovo je odjeljenje s dugom tradicijom, imamo dobar tim, dobru dijagnostiku, a jako je teško saopštiti roditelju da ima leukemiju. Mi na profesional način to saopštavamo i na početku je to uvijek šok i imamo psihologe koji mogu pomoći roditelju u razgovoru. Napravljeni su fantastični rezultati, 70 posto imamo izlječenja i imamo preko 500 do 600 izliječene djece“.

Na pitanje kako prepoznati rane simptome malignih oboljenja kod djece, prof. dr. Hasanbegović je izjavio: “Zavisno koje je oboljenje u pitanju. Leukemija je najčešća i to je podmukla bolest, teško ju je uočiti. Počinje nespecifično  – gubitak apetita, temperatura, slabost, a važan simptom je taj da djeca ne mogu na noge, pa dolazi do krvarenja na nos. Simptom koji je speficifičan je bol u nogama. Treba uraditi krvnu sliku da se nađu maligne ćelije što je prvi znak da se dijete uputi u naš centar. Simptomi kod solidnih tumora su glavobolje, povraćanje, povećanje obima trbuha, tvrdina u stomaku – što je prvi znak da se jave ljekaru, a tumor bubrega se dobro liječi“.

U Novom danu je povodom ove teme gostovala i predsjednica Udruženja “Srce za djecu koja boluju od raka u FBiH” Lejla Kamerić.

Liječenje malignih oboljenja kod djece je dugotrajno i izuzetno zahtjevno. Na pitanje kroz koje faze mališani prolaze i kako im se u tom periodu može pomoći, Kamerić je kazala: “Imate fazu kada ljekari saopšte dijagnozu. Kada su mala djeca u pitanju, oni nisu svjesni toga. Roditelji su ti koji prvi šok prime. Prvo bude nevjerica, pa se traži krivica u nekome ili nečemu i onda dođe do faze prihvatanja i borbe. Mi smo tu kao Udruženje da pomognemo roditeljima da lakše prevaziđu te faze, organizujemo radionice sa djecom i majkama. Ne možete da zamislite kako ti roditelji reaguju kada izliječena djeca i roditelji pričaju o tome, to je neko svjetlo nade“.

Lejla Kamerić je roditelj djeteta kojem je svojevremeno dijagnosticirana opaka bolest. Na pitanje šta savjetuje onima koji se tek suočavaju sa bolešću djeteta, Kamerić je rekla: “Ne treba se predavati i treba vjerovati ljekarima“.

Roditeljska kuća za djecu koja dolaze iz drugih gradova još je u izgradnji i koštat će milion i 200 KM. Na pitanje koliko još novca nedostaje, Kamerić je rekla: “Još nam treba 50.000 konvertibilnih maraka, a sve do sada smo prikupili uz pomoć dobrih ljudi, instutucija, kompanija, dakle, to su sve bile donacije. Sada imamo stan koji nam je gradska Uprava dala, i stan je od 70 kvadrata. Tamo zna biti 12 majki i očeva, i to je nezgodno kada u jednoj sobi imate šest, sedam kreveta, ali oni su zahvalni da imaju krov nad glavom. U Roditeljskoj kući će imati ne samo smještaj, to će biti dom daleko od doma“.

Na pitanje kako se izliječena djeca vraćaju u normalne životne tokove, kakvi se problemi javljaju kod resocijalizacije, Kamerić je izjavila: “Mi tu pomažemo, organizujemo kampove za djecu. Na Vlašiću je bilo 70 mališana prošle godine. Također pomažemo ako ima problema u povratku u školu, organizujemo radionice i u školama jer to su normalna djeca ne treba ih izopčiti. Nekad ta djeca imaju posljedica pa imaju probleme sa pamćenjem i trebamo svi da im pomognemo”.

Na pitanje nakon koliko vremena dolazi do izlječenja, Kamerić je rekla: “Nakon pet godina od kako je dijagnoza postavljena. Posljedice nakon toga mogu biti srčani problemi, neplodnost, štitna žlijezda, jetra“.

“Udruženje mnogo pomaže, pogotovo kada su djeca tinejdžeri u pitanju jer su oni skolini da se povuku u sebe i onda roditelji imaju problem da dopru do njih”, dodala je.

Na pitanje da li Udruženja međusobno sarađuju, Kamerić je rekla: “Mi učimo jedni od drugih i održavamo evropske i svjetske sastanke. Mi smo ovaj model Roditeljske kuće naučili iz Udruženja iz Beograda, a sad će se jedno otvoriti i u Banjaluci. Mi ustvari dijelimo iskustva, preveniramo, mala smo zajednica”.

Na pitanje koliko Udruženje broji članova, Kamerić je rekla kako imaju više od 400 članova. “Udruženje je nastalo 2003. godine. Imamo roditelje koji, kad dijete završi liječenje, ne žele ništa da imaju sa ostalim, a nama to ne smeta. Mi smo ovdje zbog djece. Sada imamo stotinjak djece koja su aktivna u svemu tome”.

Na pitanje koliko mališana je izgubilo životne bitke, Kamerić je rekla: “Desetak godišnje. Dakle, prosjek je desetak godšinje i sa tim roditeljima održavamo kontakt i to  je drugacija priča”.

“Jako je bitno bilo za djecu kada je Asmir Begović dolazio. Kome neće značiti kada Begović dođe. Taj dan je bio poseban. Mi smo od njega tražili da se samo pojavi i to je fantastično bilo. Djeca su nevjerovatno reagovala“, zaključila je Lejla Kamerić.