Eksperti tvrde kako bh. vlasti umjesto rješavanja problema imovine u susjednim državama, prebacivanjem nadležnosti, ponovno gube vrijeme i mehanizme mogućeg djelovanja.
Bosna i Hercegovina ponovno je propustila potvrditi svoj međunarodni subjektivitet u priči o povratu imovine, kaže u razgovoru za N1 ekspert za državnu imovinu Muharem Cero. Prebacivanje dijela nadležnosti na entitete suprotno je Sporazumu o sukcesiji gdje je isključivo država nadležna za zaštitu imovine u državama sljednicama ovog sporazuma.
Vijeće ministara BiH u jučerašnjim zaključcima zatražilo je od entitetskih vlada i Vlade Brčko distrikta koji su nadležni za pasivni podbilans da poduzmu sve mjere i aktivnosti u cilju zaštite imovine. Zaduženo je Pravobranilaštvo BiH da zaštiti imovinu u Hrvatskoj i Srbiji, dok je pregovarački tim BiH zadužen da intenzivira aktivnosti na realizaciji Sporazuma o sukcesiji. Reagiralo je i Predsjedništvo BiH.
“BiH je kao država do sada pokrenula postupke priznavanja prava vlasništva u sedam slučajeva i oni se vode pred sudovima u Hrvatskoj, no entiteti i pravni subjekti u BiH to uglavnom nisu učinili, pa se nadamo da će i oni to uskoro učiniti. U protivnom Bosni i Hercegovini preostala samo tužba, a mi se nadamo da do toga neće doći”, kazao je Mladen Ivanić, član Predsjedništva BiH.
Podsjetimo da je navode o entiteskoj nadležnosti ranije komentirao i federalni premijer Fadil Novalić.
“Tamo u onom katastru u Srbiji, Hrvatskoj nema pasivnog podbilansa. Ima Energoinvest, Šipad jer Srbija i Hrvatska nisu napravile tu grešku. Nego je INA ili bilo ko, ko je imao imovinu, rekao – ja sam vlasnik toga”, ističe Novalić.
Mirsad Žuga, šef pregovaračkog tima BiH odgovara kako je Vijeće ministara zajedno sa državnim Predsjedništvom tek dalo preporuke u slučaju entiteskih vlada, no da iza imovine stoji isključivo država.
Vijeće ministara u svojim zaključcima je navelo i kako su bilaterelni sporazumi dvije zemlje dobrodošli no nisu presudni za povrat imovine. Osnova za povrat je Sporazum o sukcesiji bivše Jugoslavije, ili konkretnije Aneks G Sporazuma, u kojem se navodi da će prava na pokretnu i nepokretnu imovinu, a koja se nalaze u državi nasljednici i na koju su građani ili druga pravna lica imali pravo 31. decembra 1990. godine, biti priznata, zaštićena i vraćena od strane te države – koji je veći pravni akt od bilo kojeg domaćeg zakona, na kojima Hrvatska danas insistira, a kojim se sporna imovina može dati pod koncesiju. O provođenju sporazuma Josip Grubeša nije govorio no jeste potvrdio da je pisao susjedima na koji bi način mogli biti riješeni ovi problemi. Jedino mu je odgovorio hrvatski ministar državne imovine.
“Pitao sam ga da li će ta imovina eventualno, kad su već donijeli zakon da se ide na koncesijsko davanje do 30 godina, podlijegati nekakvim hipotekarnim, odnosno bankarskim garancijama, ako ih neko bude uzimao. Tražio sam da mi se još jedanput jasno kaže da li će ljudi koji su zainteresirani u BiH izgubiti pravo vlasništva. Odgovoreno mi je da neće biti mogućnosti hipotekarnog uknjižavanja na te imovine. Pravo vlasništva je ustavno zagarantirano pravo i neće biti otuđivanja imovine stvarnih vlasnika”, tvrdi Grubeša.
Muharem Cero komentira kako se radi o relativizaciji situacije, te je umjesto pisama trebalo poduzeti konkretne korake, za početak – apelaciju na zakon Ustavnom sudu RH uz prijedlog zaštitnih mjera.
“Nije mi jasno zašto nismo pristupili na sljedeći način: Učiniti spornim odredbe 70 i 71 Zakona o upravljanja imovinom. Pokrenuti ocjenu ustavnosti i osporiti. Da se naslutiti da ovlašćuju entiteti po ovom pitanju, a ne država kao međunarodni subjekt. Država je dužna zaštiti imovinu kantona, entiteta, pravnih i fizičkih lica”, ukazuje Cero.
Jedna od mogućnosti za povrat imovine je i nezavisna arbitraža, no pitanje je da li bi u tom slučaju postojao jedinstven stav BiH, ako se zna da nije postignuta saglasnost ni da o ovom pitanju u skorije vrijeme raspravlja državni parlament.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.
