Ekskluzivni gost N1 Intervjua bio je Ivan Peranec - trgovac oružjem iz Hrvatske. Peranec je vlasnik kompanije Scout iz Zagreba koja je tužila Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine zbog neisporučivanja robe kupljene davne 2003. i 2004.

Ministarstvo odbrane BiH izgubilo je spor vrijedan 20 miliona maraka. Pravosnažnom presudom Ministarstvo je Scoutu obavezno isporučiti robu definisanu presudom – koja je dio viškova naoružanja i municije iz Bosne i Hercegovine.

O tome kako će postupiti Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine, koje poteze najavljuje Scout, a šta je – istovremeno – predmet istrage u Bosni i Hercegovini razgovarali smo sa vlasnikom kompanije Scout.

– Ministarstvo odbrane BiH pravosnažno je izgubilo sudski spor u vrijednosti od 20 miliona maraka koji ste pokrenuli jer Scoutu nije isporučeno oružje još od 2003. i 2004. Riječ je, da napomenemo, o naoružanju iz bh. viškova. Kako ste Vi i Vaši pravni zastupnici shvatili presudu?

“Nismo očekivali ovakvo ponašanje Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine nakon dobivene sudske presude. Ponašanje je u najmanju ruku čudno. Uz neke priče da će sve ići normalno, da će oni nama pripremiti robu, da ćemo mi tu robu preuzeti – zapravo se od prvog dana događaju opstrukcije jedna za drugom.”

– Trebamo pojasniti zbog gledalaca da je Ministarstvo odbrane BiH, shodno presudi Suda BiH, dužno isporučiti dio robe?

“Tako je. Točno je precizirana, popisana roba po osnovi sudskog vještaka koji je vršio pregled po skladištima. Roba koja je nađena, a pripada nama ona je specificirana i očekivale su se normalne isporuke po procedurama – da se to počinje odvijati.”

– Od te presude, zapravo od početka 2018. do danas nije se dešavalo ništa po toj presudi?

“Ništa se nije dešavalo. Mi do danas nismo izvezli niti prezeli niti jedan komad robe iz te presude.”

– Scout je nedavno Tužilaštvu Bosne i Hercegovine podnio krivičnu prijavu protiv ministarke odbrane BiH Marine Pendeš i nekoliko NN osoba – službenih osoba zaposlenih u Ministarstvu odbrane BiH. Da li zbog neizvršenja presude ili? Pojasnite zbog čega?

“Prvenstveno zbog neizvršenja i stalnih opstrukcija koje se događaju. Postalo nam je jasano da se to namjerno čini. Budući da je gospođa Pendeš ministrica i odgovorna osoba zbog toga je to podnijeto na njeno ime i druge odgovorne osobe.”

– Imate li Vi dokaz za to što govorite?

“Imamo mi dosta toga za nečinjenje. Uz nekakve formalne priče – dođite, mi pripremamo robu, strpite se još malo pa ćemo mi to sve isporučiti – radi se o tome da kad god se treba odviti neka aktivnost do kraja ona se ne odvija, ukljčujući i to da Ministarstvo odbrane BiH ne daje suglasnosti koje su potrebene za izdavanje dozvola koje izdaje Ministarstvo trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Opstruira se od prvog koraka – da se ne može ući u skladište do nemogućnosti pakiranjai preuzimanja robe koja je navedena u presudi.”

– Postavlja se pitanje može li se sva krivica svesti na ministarku Pendeš? Šta je sa svim ostalim ministrima i zamjenicima, jeste li njih ‘upozoravali’ ili ih možda pitali za dogovor ove dugogodišnje problematike?

“Naši odvjetnici pokušavaju u nekoliko navrata kontaktirati gospođu ministricu. Ona se jednostavno oglušuje na takve pozive. Ono što treba reći – i ranije je bilo problema sa isporukom robe iz BiH. Mislim da to već cijeli svijet zna, ne samo ovo okruženje. Tu su se uvijek događale neke stvari kojje su mirisale na nekakav manjak robe koji se stalno pokušavao nečim prikriti. Ja ne znam o čemu se tu radi“.

– Da li je Scout do sada bilo šta preuzeo ili mu je isporučeno – iz Republike Srpske I Federacije BiH. Prvobitni ugovori iz 2003. i 2004. sklapani su sa entitetskim mnistrstvima odbrane, a Ministrstvo odbrane BiH kasniji je pravni nasljednik.

“Gotovo cijeli taj period, koji nije kratak, ministarstva entiteta su zapravo vodila te poslove. Scout je izvezao manji dio robe 2004./2005., te nešto 2011. godine. Treba reći da je uglavom izvezena roba iz Republike Srspke, dok je iz Federacije izvezeno vrlo malo. Uvijek smo imali potrebne dozvole i uvijek smo poštovali sve procedure jer se u ovom području ne može dogoditi nešto što nije regulirano“.

– Koliko je Scout platio Bosni i Hercegovini, odnosno nadležnim institucijama, a kolika je okvirna vrijednost onoga što se nalazi na spisku/Sporazumu iz 2012.?

“Scout je platio ukupno robe ministarstvima entiteta za cirka 10 miliona konvertibilnih maraka. To je samo jedan dio plaćanja koje je Scout imao prema BiH. Za remonte onoga što je bilo staro jer je riječ o viškovima, za transporte, za tranzitne dozvole platili smo još toliko i više od toga u BiH, dakle u firmama I preduzećima u BiH. Nespretnost pri objavljivanju tendera jer se moralo uzeti ili sve ili ništa tako da je dio robe bio upotrebljiv za tržište, a dio neoutrebljiv. Ukupnu vrijednost mi je teško reći – zavisi od trenutka na tržištu, da li se uopšte može nešto plasirati. Sada je bilo u pripremi da možemo preuzeti jednu robu – radilo se o municiji 7,9 x 57 mm koja je na lokaciji gdje je uglavnom roba iz 50tih godina prošlog stoljeća i ‘49. godište“.

– Da preciziramo, ugovori su sklapani 2003. i 2004. Međutim nije se postupalo po njima? Presuda iz decembra 2017. se zapravo zasnivaju iz svojevrsnog sporazuma iz 2012. Scout Ministarstvo odbrane. Šta ste tada potpisali i zašto je uopšte bilo potrebe za tim sporazumom?

“2011. godine bila je sva roba plaćena koja je bila na Sporazumima i tim aneksima, međutim ona opet nije bila isporučena i došlo je do stopiranja izvoza. Roba je bila pripremljena, ali, mislim da je bio ministar Cikotić – zabranio je sve isporuke i bilo šta drugo. Mi smo bili prisiljeni obratiti se sudu. Nakon toga, nakon reakcija iz Ministarstva, vidjelo se vjerovatno da će izgubiti, i pozvali su nas da ako se odreknemo tužbe, da će nam isporučiti robu. Mi smo tada potpisali jedan Sporazum u kojem je dio robe nedostajao, negdje oko 25-30%, mi smo prihvatili da ne dobijemo taj dio robe“.

– Kako je nedostajao? Jeste li pitali gdje je?

“To mi ne znamo. Pitali smo. Nešto se kao moralo uništiti, nešto se moralo donirati, nešto – ne znam šta, uglavnom obrazloženja koja za nas nisu bila presudna. Mi smo prihvatili da ne dobijemo taj dio robe, uplatili cijele iznose koje je trebalo I nakon toga je sve stpiran. Nismo ništa dobili robe bez obzira što smo mi povukli tužbu i potpisali te sporazume?“.

– Pisani su svojevrsni tekstovi, analitičari koji se bave vojnim pitanjima, a i pojedini poslanici u bivšem sazivu Parlamentarne skupštine BiH su govorili da su cijene po kojima ste vi to nekada sklapali I kupili “skandalozno niske”. Navodilo se da je npr., poluatomatska puška bila 20 dolara, tenk T-34 5 hiljada dolara, oklopni transportetr 2 hiljade dolara. Jesu li te cijene bile skandalozno niske?

“Ovo područje bi trebali obrađivati ljudi i stručnjaci koji to poznaju. BiH nije imala iskustva sa prodajom naoružanja i vojne opreme. Prve prodaje i prvi tenderi su raspisivani pod ingerencijom UNPROFOR-a ili EUFOR-a. Tenderi su bili vrlo nespretno koncipirani – ili uzmi sve ili ne možeš dobiti ništa, a to znači – i hrđavo, i staro, i nekompletno, i neupotrebjivo. Mi smo prošli uvjerljivo i dobili te tendere. Treba tender u cjelini gledati, a ne samo pojedinu robu – kada vi pokažete u pojedinu robu i kažete – ovo je moglo biti skuplje, a ne zna se ni godište, ni stanje, ni sve ostalo što treba znati kod toga.”

– Ako dobijete robu ili dio robe, šta planirate sa tim naoružanjem i municijom? Pitam Vas to zato što je u očima javnosti, a i određenih međunarodnih institucija, ovaj region pod lupom. Vi to znate, bavite se tim poslom, posebno ono što je proizvedeno u bivšoj državi – da ne bi negdje, nekad završilo na sumnjivim destinacijama ili u rukuma terosrističkih organizacija.

“Ta roba je još starija. Ta roba je 30, 50, i više godina starosti – nekad potpuno neupotrebljiva i mora se dati na uništenje. Mi inače imamo firmu koja se bavi remontom naoružanja i proizvodnjom i nešto od toga ćemo moći koristiti, preurediti, modernizirati, kompletirati i nadamo se prodati na tržištu. Municije skoro da i nema. Naš plan u vezi toga se bitno izmjenio u odnosu na ranije periode.Vrlo teško ćemo pokriti svoje troškove, a nadam se da ćemo ipak to dobiti. U krajnjoj liniji, ako država ili Ministarstvo odbrane BiH ne želi to isporučiti, vjerovatno će morati nadoknaditi finansijske troškove.”

– Koji je Vaš plan u pravnom smislu?

“Osim krivične prijave mi već idući tjedan, čini mi se, idemo sa ovrhom na ovu robu koja postoji i koja je nama presuđena. Ta roba je u vrijeme sudskog vještaka uglavnom bila u skladištima Ministarstva odbrane BIH, odnosno Oružanih snaga BiH. Šta se u međuvremenu dogodilo – da nema najveći dio te robe ili da ima samo one robe koja je po livadama hrđava i očerupana do kraja, ukradeno sve što se moglo iz tih sredstava ukrasti – ne znamo.”

– Vi mislite da je neko krao? Ima te li dokaze za to?

“Pa vrlo je teško reći ko je krao, ali se vidi na sredstvima da nema mnogih dielova, da nema onovnih uređaja kojih treba biti da bi sredstvo moglo funkcionisati. Naši ljudi su bili u inspekciji u prvom naletu nakon presude – naši ljudi su bili u pregledu te robe i utvrdili činjenično stanje. Mi smo se na osnovu toga izjasnili u vezi svake robe pirema Ministarstvu odbrane – u kakvom je stanju i šta mi možemo i šta prihvaćamo, da tako kažem.”

– Agencija za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine je nedavno 20. septembra podnijela novi izvještaj Sudu BiH i Tužilaštvu BiH. Saopštili su da su izuzeli određenu originalnu dokumentaciju iz Ministarstva odbrane BiH. U saopštenju se navodi da je “izuzimanje dokumentacije rezultat istrage Tužilaštva BiH koja se odnosi na postojanje osnova sumnje da su u periodu od 22.3.2010. godine do 22.10.2010. godine, bez saglasnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine, donesene dvije odluke i zaključena četiri aneksa na četiri ugovora o prodaji neperspektivnog naoružanja i municije, zaključena tokom 2003. i 2004. godine između entitetskih ministarstava odbrane i jednog preduzeća iz Republike Hrvatske. Osumnjičena osoba izmijenila je bitne elemente osnovnih ugovora, tako što je smanjivala velike količine naoružanja i municije koje je teže prodati na tržištu, a istovremeno uvećala određene količine naoružanja i pretežno municije koje je kupcu bilo lakše prodati na tržištu, kako bi udovoljila zahtjevima preduzeća iz Republike Hrvatske.” Da li je neko udovoljio Vašim zahtjevima? Jeste li se sastajali sa bivšim ministrima?

“SIPA nas u vezi toga nije kontaktirala i nikakvi razgovori ili dopisi u vezi toga se u zadnjih godinu dana nisu događali. Međutim, ovo što se spominje 2011. – u to vrijeme smo podnijeli prvu tužbu sudu baš zbog toga, mislim da je bio ministar gospodin Cikotić – sa kojim se nikad nisam susreo ni vidio osobno, koji nam je i zabranio neke isporuke čak nam zaustavio kamione koji su došli po robu“.

– I njegovo ime se spominje u tom kontekstu. On nerado govori o tome u medijima, ali je rekao da je bio saslušan u određenom kontekstu u Tužilaštvu BiH.

“Ne da nije bilo susreta ili da nam nije udovljavao, nego nam je uvijek sprečavao da dođemo po robu, a aneksi su rađeni zbog toga što je uvijek jedan dio robe nedostajao.”

– Gospodine Peranec, mediji su o Vama prije više od 10 godina pisali kao o kontroverznom tajanstvenom zagrebačkom trgovcu naoružanjem. Povezivali su Vas i sa međunarodnom ilegalnom trgovinom naoružanjem. Dostupni su Nacionalovi tekstovi iz 2005., te britanskog Observera o prodaji oružja Iraku 2004. i 2005.

“Mi se, činjenica, ne bavimo puno novinarima, ne dajemo intervjue, ne dajemo ništa osim originalne dokumentacije kojom argumentirano dokazujemo da nikad ništa nelegalno nije rađeno i ništa što nije pod procedurama koje su inače prisutne u cijelom svijetu. Novinari koji uopšte ne poznaju ovu problematiku, nažalost, kad nema drugih interesantnih vijesti upuštaju se u ove jer to je vjerovatno atraktivno publici.”

– Nisu samo novinari pisali, pisao je i Amnesty International.

“Amnesty International je morao konsulltirati američke tvrtke i državu koja je isporučivala I preko koje smo mi isporučivali tu robu Iraku sasvim dopuštenjima, sa svim dozvolama, sa svime što treba biti“.

– Kasnije se navodio i Gary Hyde, u nekim vrstama saradništva sa Vama?

“Nismo imali s tim ništa. Nikad ništa nije bilo na naš račun, a da nije bilo po svim pravilima struke i po svim pravilima i procedurama svjetske trgovine naoružanjem.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook i UŽIVO na ovom linku.