Dom za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave za mnoge mališane jedini je dom koji su ikada imali. Neki su u dom došli kao novorođene bebe, neki u odraslijem djetinjstvu. Ova ustanova i njeni zaposleni, kroz 119 godina rada zamijenili su im porodice, a za mnoge ostali i oslonac za cijeli život.
Dječija igra i graja u prostorijama Doma na Bjelavama. Za 92 štićenika, ovo je jedini dom koji poznaju. Neki od njih, poput 19-ogodišnje Azre i njene sestre blizankinje, tu su cijelog života.
”Ovdje sam otkad sam imala dva mjeseca. Ovdje u domu mi je pružena strašno velika ljubav, podrška, pažnja, uspjeh…Tu su za nas uvijek kad treba. Zamijenili su naše majke, babe…”, priča Azra Durmo, štićenica Doma Bjelave.
Behka Hrvat već 35 godina radi kao odgajateljica u ovom domu. To je zahtjevan posao, kaže, i priznaje da štićenike voli kao svoju djecu.
“Nekad moramo mi svoje granice, koji radimo kao odgajatelji, da pređemo, da budemo i roditelji i komplet cijela familija. Ne možemo se mi samo kodeksa držati – mi smo odgajatelji i ništa drugo. Puno truda treba, zalaganja…pa i njihove uspjehe pa i neuspjehe, moramo da ih podržvamo i bodrimo”, kaže Hrvat.
No, ova djeca nerijetko su izložena etiketiranju, samo zbog činjenice da odrastaju u domu.
“Postoje još uvijek ti stereotipi da je dijete, kako oni kažu ”domac”.To se meni zaista ne sviđa. Ova djeca imaju dobre uslove, imaju sve što im je potrebno za život, možda i više od neke druge djece. Ali ne sviđa mi se ta percepcija javnosti o njima jer vidim da par njih krije da su iz doma”, ističe Belma Ahmagić, direktorica Doma ”Bjelave”.
Nakon 119 godina rada ovog doma, vrijeme je za moderniji pristup, kako bi djeca bez roditeljskog staranja u što većem broju bila smještena u porodice.
”Moramo sada raditi na deinstitucionalizaciji – kako sada da ovu ustanovu učinimo ugodnom ali privremenom stanicom, da djecu što više u porodice, gdje će osjećati tu porodičnu toplinu”, navodi Malik Garibija, ministar rada i socijalne politike KS.
Oni koji su odrasli u ovim prostorijama godinama kasnije, rado dolaze u posjetu.
“Oni se vrlo rado vraćaju da vide gdje su napravili svoje prve korake, krevetiće u kojima su spavali…Jer kažu da je ovo i dalje njihova kuća jer drugu kuću nemaju. Rado se prisjećamo, uzmemo ljetopise, gledamo slike, pričamo anegdote…kod nas su rado viđeni gosti”, otkriva Hrvat.
Zajedno sa djecom u domu rastu i snovi. I kuju se planovi za budućnost.
“Razmišljam da pokrenem svoj biznis. Idem u školu za tekstil, kožu i dizajn i želim pokrenuti biznis sa svojom sestrom”, kaže Durmo.
A dok ne ostvari svoj san Azra i njeni drugari iz doma imaju poruku za sve ljude: “Pjevaj nešto o ljubavi”.
N1 pratite putem aplikacija za Android| iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter| Facebook| Instagram i UŽIVO na ovom linku.
