Polaganjem cvijeća na Šehitlucima u Mostaru danas su članovi Udruženja logoraša Mostara obilježili 25. godišnjicu raspuštanja logora tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne , kroz čije je torture prošlo oko 20 hiljada nedužnih muškaraca, žena i djece, mahom bošnjačke nacionalnosti. Od tog broja kroz desetak logora prošlo je oko 8.000 Mostaraca, a prema podacima Udruženja logoraša Mostar, još se traga za posmrtnim ostacima oko 650 ubijenih logoraša. 19. marta- mnogi se i 25 godina poslije sjećaju kao dana ponovnog rođenja.
Mirzo Ćemalović prošao je kroz sedam logora pod okriljem tzv. Herceg-Bosne. Više od 300 dana bio je izložen maltretiranju i poniženjima. Heliodrom, Veležovo igralište, Hotel penzionera, Mašinski fakultet, Ljubuški, Dretelj – logori su u kojima je proveo najteže dane svog života. Prolazeći kraj heliodroma HVO-a čija su helikopterska skladišta i garaže bili prenamijenjeni u zatvorske ćelije, u Mirzi budi sjećanje na torture koje je upravo tu proživio.
“Trebate jednu vruću kašu riže da pojedete za 11 sekundi. Zdjela se ne pere, jedna kašika ima, i tako redom ide za tri hiljade ljudi”, kaže Mirzo Ćemalović, bivši logoraš.
Najteže je, kaže, bilo u logoru Dretelj. Tri dana proveo je u hangaru na 60 stepeni bez hrane i vode. Najviše logoraša, prisjeća se, stradalo je prilikom odlaska na rad, gdje su korišteni kao živi štit na liniji razgraničenja vojnih snaga.
“U Dretelju kad su me zatvorili bio sam i bez hrane i bez vode, u hangaru gdje u junu imate 60 stepeni, a naveče hladno a ležite na betonu, nemate higijenu, wc, nemate ništa, a najgore je bilo kad se ljudi vraćaju s posla pa kad vidite da nekoga nema”, navodi Ćemalović.
19. marta 1994. godine puštena je na slobodu prva grupa logoraša, čime je zvanično počeo proces raspuštanja logora HVO-a. Za Mirzu i druge logoraše značilo je to, kažu, novo rođenje.
“To je moj istinski, pravi rođendan. To mi je najradosniji dan, uz rođenje moje djece i unuke. Ulazeći u ovaj dio Mostara, gdje narod izašao da dočeka i pozdravi nas, ja sam morao pustiti suzu. To je bila suza radosnica, i nakon toga kao većina Mostaraca koji su bili pasionirani ljubitelji ptica, donio sam odluku da nikada nijednu pticu neću držati u kavezu”, kaže Edin Batlak, predsjednik Nadzornog odbora Udruženja logoraša Mostar.
Međutim, još uvijek se traga za posmrtnim ostacima oko 650 ubijenih logoraša. Od toga 280 iz Mostara.
“I da još niko nije uspio naći mjesto gdje su zakopani, sahranjeni, bačeni itd.”, poručuje Emir Hajdarević, predsjednik Udruženja logoraša Mostar.
Podsjetimo, politički i vojni lideri tzv Herceg-Bosne osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora. Udruženje logoraša Mostar je , nakon izricanja pravosnažne presude i velikog broja različitih izjava, podnijelo krivičnu prijavu protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića, zbog kako navode izazivanja međuetničke netrpeljivosti i negiranje haške presude. Udruženje je dobilo i zvaničan odgovor Tužilaštva HNK u kojem se navodi da se naređuje obustava dalje istrage. Logoraši najavljuju prigovor na ovakav odgovor, i poručuju da neće odustati od podsjećanja na ono što su preživjeli, kako se historija ne bi ponovila.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/ iPad
