Muhamed Merdžanović, 16-godišnjak iz Hadžića pokraj Sarajeva, rođen je sa Downovim sindromom, jedan je od onih koji pokazuju da ništa nije nemoguće u životu, ukoliko postoji jaka volja i želja. Ljekari su kazali da ima "drveni mozak", a on danas redovno pohađa školu, skija, pliva, igra fudbal, vodi normalan život tinejdžera.
Omiljen je u porodici, naselju i školi. Ima mnogo prijatelja.
Muhamed je redovni učenik devetog razreda Osnovne škole “6. mart” Hadžići. Ekipu Anadolije na vratima njihovog doma dočekala je nasmijana porodica Merdžanović, majka Senada, otac Ervin, sestra Jasmina i mali Muhamed.
Pozitivna porodica koja živi punim plućima. Razgovaraju, putuju, izlaze, smiju se… Senada je Muhameda rodila sa 21 godinom. Kaže, ne voli se prisjećati tog dana kada su joj ljekari kazali da je njeno dijete rođeno sa Downovim sindromom i da ima “drveni mozak”. Prisjeća se da je plakala kao i sve majke koje su dobile takve vijesti.
“Tada nije bilo interneta gdje možete pronaći nešto o ovom sindromu. Međutim, tada sami sebi kažete da moraju postojati stvari koje će moći pomoći“, ispričala je Senada.
Od rođena Muhamed je bio testiran.
“Počeci su bili teški u smislu da istražujete, željni ste informacija. Nemate pristup informacijama, stručnu pomoć, centar gdje biste otišli. Kada smo shvatili, kada smo napravili klik u glavi da ne želimo gledati šta ne može nego šta može, onda mu pružate mogućnost da radi ono što želi“, ispričala je Senada.
Ukoliko Muhamed pokaže da za nešto nije zainteresovan, ističe Senada, oni ga ne forsiraju. Dok priča Muhamed ljubi svoju majku. Veseo je dječak… Danas se druži sa vršnjacima, skija, pliva, ide u školu, ali ne tako rado kao i svi njegovi vršnjaci.
“Odgovorno tvrdim, a zna i naša okolina, da Muhamed živi kvalitetan život”, kazala je Senada.
Pojašnjava da svi u njihovoj okolini, porodici, mahali, općini, školi imaju normalan stav o Downovom sindromu.
“Kada rade kontrolne on ima svoje listiće koje je nastavnik pripremio za njega. Tokom školovanja je imao asistenta”, kazala je Senada.
Muhamed igra i fudbal sa svojim vršnjacima. Fudbal je njegova ljubav, pored skijanja, a omiljeni fudbaler mu je Džeko.
“Svi igraju lijevom nogom, djeca bez poteškoća, to je njihovo interno pravilo koje su oni sami napravili, a Muhamed jedini može igrati i desnom i lijevom. To je sjajan način kako se može napraviti improvizacija da na jedan normalan, spontan način bude ravnopravno uključen u fudbalsku utakmicu“, kaže Senada.
Sestra Jasmina je od Muhameda starija četiri godina. Kaže da je često pitaju kako su joj roditelji saopštili vijest da njen brat boluje od Downovog sindroma.
“Kažem da je to moj brat. Znam ga takvog, isto ako što vi znate svog brata. Ne znam za nekog drugog Muhameda. Prihvatila sam to tako kako jeste. To je moj brat sa svim svojim manama i osobinama“, rekla je Jasmina.
Pojašnjava da kada joj je teško u životu, kada nešto ne može samo se sjeti brata i kako je on uspio i šta sve može.
“Moram da idem za njim. Nekada ga je teško pratiti, pogotovo kada je planinarenje u pitanju“, priča Jasmina kroz smijeh.
Prepričava neke njihove izlete i kaže da nekada nema snage da nastavi sa pješačenjem, ali tada vidi Muhameda ispred sebe i to joj daje snagu da nastavi.
Jasmina studira u Tuzli, a gotovo svaki vikend putuje kući. Jedna je od rijetkih, kako kaže, koja tako često prelazi toliki put.
“To je tako jer smo nekako porodično vezani. Nikad niko nije imao svoju sobu. Uvijek smo svi tu. Koliko god sam ja Muhamedova podrška, toliko je i on moja“, kazala je Jasmina.
Još uvijek imaju poteškoća, prvenstveno kod stomatologa jer se zubari ne usuđuju popravljati zube djeci sa Downovim sindromom.
Dawnov sindrom ili trizomija 21 (T21) je najčešći hromozomski poremećaj, koji je posljedica prisutnosti treće kopije hromozoma ili njegovog dijela, na 21. paru hromozoma u genetskom materijalu čovjeka.
Prosječno jedno od 650 novorođene djece u svjetskoj populaciji rađa se s Downovim sindromom. Na osnovu ovih podataka, pretpostavlja se da se u BiH godišnje rađa između 40 i 50 djece sa Downovim sindromom.
