Na dan stradanja, ali i pobjede glavnog grada Bosne i Hercegovine - šestog aprila u Pressingu su gostovali aktuelni gradonačelnik Sarajeva i ratni član Predsjedništva BiH Ivo Komšić i jedan od ovogodišnjih dobitnika šestoaprilske nagrade Tim Clancy.

Šesti april je sudbonosan datum za Sarajevo. Po Hitlerovom naređenju okupatorske snage ušle su 6. aprila 1941. godine u ovaj grad. Na isti dan četiri godine kasnije Sarajevo je oslobođeno od fašizma, a šestog aprila 1992. počela je najduža opsada u modernoj historiji – opsada Sarajeva, koja je trajala 1.425 dana.

Na samom početku emisije voditelj Pressinga je pitao gradonačelnika Sarajeva da li je fašizam pobijeđen.

“Naravno da nije. Fašizam je takav oblik ideologije da se lako prilagođava historijskim okolnostima i može dobiti raznu formu i onda se u prikrivenim oblicima javlja, ali kada mu pustite da razvije svoju logiku uvijek završava zločinom. On se danas može vidjeti na ulicama Evrope i u nekim idelogijama našeg susjedstva. U našem okruženju se pokušava nivelirati razlika fašizma i antifašizma i pokušavaju se izjednačiti borci jedne i druge strane, a to je moguće samo ako se stvari izvade iz konteksta. Fašizam se morao pobijediti puškom i borbom, a ne propagandom“, rekao je Komšić i dodao kako mu nije jasno zašto se gubi ponos zbog toga.

“U mnogim zemljama Evrope nije bilo te borbe, iako su bili razni pokreti. Ne mogu se svi pohvaliti organiziranim vojnim jedinicama u borbi protiv fašizma.”

Vrijednosti ZAVNOBiH da BiH nije zemlja ni Srba ni Hrvata ni Muslimana, nego i Srba i Hrvata i Muslimana se gube pa se danas trguje kao na pijaci.

“Negacijom se nešto može afirmisati. BiH je zajednica naroda, narodnosti i građana koji ovdje žive. Svaki pokušaj da se BiH nacionalizira s bilo koje strane vodi ka uništenju BiH. Čudno je da se nisu izvukle pouke iz iskustva kroz historiju”, kazao je prvi čovjek Sarajeva.

Na pitanje kako Tim Clancy, kao Amerikanac, a odnedavno kao Bosanac i Hercegovac, gleda na historiju i da je 6. april dan kada je Sarajevo tugovalo i slavilo on je odgovorio: “Nisam rođen ovdje i ne tugujem za starim danima. Ja danas vidim potrebu za otporom, protiv partije, korupcije, moralne krize. Fašizam nije pobijeđen. Ali ako gledam izborne rezultate, preko 50% je glasano za lijevo orijentisane političke stranke. Ja se družim sa svima i sa Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i ostalim, a ja spadam pod ostale“.

Danas se navršava 70 godina od oslobođenja od fašizma i 23 godine od opsade Sarajeva.

Da li je solidarnost ona koju su ljudi u ratu pokazivali bilo pravo lice Sarajeva i BiH ili je ovo današnje kada je saosjećanja jako malo pitanje je koje postavljaju svi oni koji su preživjeli ratne strahote i opsadu Sarajeva.

“Taj period je promijenio moj život, ali na bolje zbog ljudske solidarnosti i srčanog otpora da crna strana čovječanstva neće pobijediti. Nedostaju mi ti dani. Ja sam bio spreman da ginem za nekoga, ali i neko za mene. Danas to nedostaje“, rekao je Clancy.

Komšić je kazao da je to “zanimljiv fenomen”.

“Cijelu 1992. sam proveo u Kiseljaku. Mi smo se odmah organizovali za prvu pomoć za srednju Bosnu i Sarajevo. Sa velikim entuzijazmom se sakupljala pomoć, a ljudi su žrtvovali svoje živote da prevezu humanitarnu pomoć. Kod nas je nastavljena ratna politika, a dobili smo mir. Iznevjerena su očekivanja ljudi. Sarajevo danas nije ono za šta su se ljudi borili“, smatra Ivo Komšić.

Voditelj Pressinga Amir Zukić je pitao Tima Clancyja da li je ljudima u svijetu i dalje rat glavna asocijacija na Sarajevo.

“Bavim se promocijom Sarajeva već 15 godina, ali danas je druga slika. Sarajevo ima bolji imidž nego BiH. Ljudi se sjećaju Sarajeva i BiH kada su gledali na CNN-u rat, ali danas znaju za Sarajevo Film Festival, Sarajevo Jazz Fest, hranu i kulturu.”

Tim Clancy je 1992. došao iz New Yorka u Sarajevo sa 22 godine i kako kaže nikada nije donio odluku da će ostati da živi u Sarajevu.

“Jednostavnoovdje osjećam da pripadam i da je to moj dom. Ja sam u Americi jedan čovjek u moru ljudi u kapitalističkom sistemu i ne osjećam da bih imao neki doprinos. Sarajevo je teška škola i izazov. Nije lako preživjeti, ali ne treba gledati samo negativno.”

Stranci vide pozitivne strane za razliku od domaćeg stanovništva.

“I mene uhvati frustracija da ništa ne ide naprijed ili ne ide dovoljno brzo. Ali ne želim nikome da bude loše, želim stvarati pozitivnu energiju. A izbor postoji, negativan ili pozitivan i to je otpor. Mi uvijek čekamo da neko drugi radi za nas“, smatra dobitnik Šestoaprilske nagrade.

Ivo Komšić je upozorio da je stanje u glavnom gradu BiH alarmantno, te da su stalne pucnjave, krađe i razbojništva postale svakodnevna pojava. 

“Ne radi se o incidentnom trenutku, nego o stanju. Svi očekujemo da situaciju promijeni samo policija, a to je nemoguće. Sve institucije moraju biti uključene u to – sudovi, zatvori, škole. Iako to nije u mojoj nadležnosti, mene je stid kao gradonačelnika. Počinioci se moraju kažnjavati, a kod nas preko stotinu osuđenika slobodno hoda gradom.”

Tim Clancy je pokušao objasniti svoje viđenje situacije. “Promjena za mene je prvo u glavi. Zašto bih ja očekivao od politike da mi napravi život kada moram krenuti od sebe. Ne vjerujemo jedan drugom više, svi misle da će ih prevariti i to je problem. Bez povjerenja se ne može naprijed.”

Na pitanje može li Sarajevo opet biti jedan grad kao nekada Komšić je rekao da može.

“Sarajlije vole svoj grad i sve ono što ga je činilo kroz historiju. Sarajevo se treba ponovo reintegrirati”, rekao je Komšić za N1.

Mnogi mladi napuštaju BiH, a dosta je onih koji to planiraju uskoro učiniti jer ne vide budućnost u Bosni i Hercegovini.

“Amerika je borba. Ljudi misle da će ih negdje drugo dočekati crveni tepih. Ako je bitan samo posao onda treba ići, jer mladi prolaze horor do zaposlenja. Ali ako imaš neke vizije onda se treba boriti za sebe i porodicu, za svoj grad i svoju zemlju. Kad završite fakultet ne znači da ćete biti šef odmah, mora se raditi. Ja sam radio kao konobar kad sam završio fakultet i volontirao“, rekao je dobitnik Šestoaprilske nagrade u Pressingu.

Jim Marshall i Tim Clancy dobitnici su grupne Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva.

“Ni ja ni Jim nismo očekivali da ćemo dobiti Šestoaprilsku nagradu. Mi gledamo Šestoaprilsku nagradu kao Oscar. To je ogromna čast i sve što radimo osjećamo kao građansku dužnost“, kazao je Tim Clancy.

Komšić je rekao da je privilegija doći iz Sarajeva, bilo gdje u svijetu. “Gdje god se pojavim dobijem počasno mjesto jer sam gradonačelnik Sarajeva. Odnos prema Sarajevu je postalo moralno pitanje svijeta.”

Amir Zukić, voditelj i urednik Pressinga, pitao je da li je svijet zakasnio sa zaustavljanjem rata u BiH, a sada imaju poseban odnos prema državljavnima BiH.

“Obični ljudi u Evropi i svijetu su ustali protiv svojih vlada koje nisu zaustavile rat u BiH na vrijeme. Ljudi su dolazili u BiH i pomagali na razne načine. Neki političari su dali otkaze zbog nedjelovanja svojih država tokom rata u BiH.”

Za kraj gosti Pressinga gosti su dali svoje mišljenje o tome ko će biti Valter u remakeu filma Valter brani Sarajevo.

“Sarajevo će biti Valter, Sarajevo i jeste bilo Valter“, složili su se Ivo Komšić i Tim Clancy.

Reprizu Pressinga možete pogledati sutra na N1 televiziji i našem portalu.