Desetak metara od spomenika Aleksandru Sergejeviću Puškinu, danas je svečno otkrivena bista Nikole Koljevića; kako je podvučeno na svečenoj ceremoniji, šekspirologa, prvog potpredsjednika Republike Srpske i jednog od njenih utemeljitelja.

“Na ovaj način se trebamo odužiti svim ljudima koji su u tim teškim istorijskim događajima dali svoj nesumnjivi doprinos ideji da se RS napravi posebnom državom i da se u okviru toga afirmiše sloboda srpskog naroda”, poručio je član predsjedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik.

Upravo zahvaljući svom ratnom putu, Nikola Koljević je u haškoj presudi Radovanu Karadžiću naveden kao jedan od učesnika udruženog zločinačkog poduhvata, koji je doveo do najtežih ratnih zločina, uključujući i zločin genocida. Svi učesnici koji su označeni su suđeni, osim Željka Ražnatovića koji je u međuvremenu ubijen. Početak suđenja udruženoj grupi, Koljević nije dočekao, počinivši samoubistvo.

Svetlana Cenić, njegova nekadašnja bliska saradnica, danas će reći “da nije mogao nositi teret, onoga što mu se danas stavlja na čast”.

“Svestan je bio i kad se formirao Haški tribunal šta će se dešavati sa rukovodstvom, to je i sam govorio, ja imam te zapise. On nije mogao da nosi taj teret. On se kasnije razišao sa čitavim rukovodstvom, postao je na neki način nepodoban. Mi smo se razišli mnogo prije toga, jer ja sam isto kao nepodobna morala otići”, kaže Svetlana Cenić.

Otkrivanje biste za SDA nema opravdanja. Učešće člana predsjedništva BiH u glorificiranju takve ličnosti predstavlja novo vrijeđanje žrtava, prst u oko OHR-u, i kako navode “veličanje ratnih zločinaca predstavlja direktnu prijetnju stabilnosti i miru”, kaže se u saopštenju.

Milorad Dodik i prije tri godine izgovorio je slične rečenice, taj put prilikom otvaranja Studentskog doma na Palama, gdje je svečano postavio tablu sa imenom Radovana Karadžića.

Slične table sa imenima ratnih zločinaca, posljednjeg, ali i Drugog svjetskog rata u BiH nisu ništa novo, od Draže Mihailovića do Mile Budaka, Jure Francetića.

Član ratne komisije koja je mostarske ulice nazvala po ustaškim ideolozima, mostarki umjetnik Marin Topić, kasnije će reći, “bilo je to inatno vrijeme”, uz opasku, “danas bi drugačije”.

“Bio sam najmlađi član te Komisije i ona je donijela izvjesne kriterije i po tim kriterijima sve su odluke dolazile iz baze pa je na kraju Komisija jednoglasno podržala te ideje. Međutim, to je bila drugačija atmosfera, bio je rat, drugačija atmosfera, tenzije, ovo je vrijeme mira i vjerovatno bi svi drugačije postupili”, kazao je Topić.

No nazivi i dalje stoje, kao i tabla sa imenom Mustafe Busuladžića na jednoj od sarajevskih osnovnih škola, iako je nova većina u Skupštini KS izglasala promjenu imena. Ime SS oficira Husein efendija Đoze i dalje je na tabli OŠ u Goraždu. I to se baš poput novih spomenika neće uskoro promijeniti, jer nema političke volje, upozorava sociolog, Esad Bajtal.

“Oni rezultata nemaju, oni se nemaju na šta pozvati, oni svoje pozicije ne mogu opravdati. Da bi opstali, moraju uz ostalo podizati i takve spoemnike koji će izazivati revolt kod drugih i sve tako ukrug”, naglašava Bajtal.

U BiH postoje velika imena koja zaslužuju da ih se spomene, ali za to nema ni znanja, ali ni volje, a mogu biti na ponos svima. Bajtal namjerno ignoriše politiku. Ističe primjer bosanske sevdalinke i Safeta Isovića, bh brenda., no očito nedovoljno velikog za ovdašnje elite da bude ovjekovječen kroz spomenik, naziv ulice, ili barem sokaka. 

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad