Savez logoraša u Bosni i Hercegovini objavio je saopštenje povodom hapšenja Osmana Osmanovića zbog sumnje da je izvršio ratni zločin nad civilima srpske nacionalnosti i ratnim zarobljenicima u ljeto 1992. godine u Gornjem Rahiću kod Brčkog.
Osmanović je bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i uhapšen je nakon što su protiv njega podnesene krivične prijave zbog sumnje u počinjenje ratnog zločina.
Njihovo saopštenje se odnosi i na hapšenje Huseina Mujanovića, koji je uhapšen na graničnom prelazu Uvac između BiH i Srbije, uhapšen je Husein Mujanović, koji se sumnjiči za ratni zločin protiv civilnog stanovništva počinjen na području sarajevskih naselja Hrasnica i Sokolović Kolonija.
Njihovo saopštenje prenosimo u cjelosti:
“Srbija opet hapsi. Srbija pritvara i procesuira navodno osumnjičene za ratne zločine. Srbija sarađuje na procesuiranju počinitelja ratnih zločina sa susjedima. Srbija je spremna da konačno raskrsti sa duhovima prošlosti, duhovima devedesetih godina prošlog vijeka i okrene novu stranicu u odnosima sa svojim susjedima. Nažalost ne, to nisu naslovi iz medija niti činjenice, to je fikcija, to je ono kako bi ustvari trebalo biti. Ali nije, niti će ikada biti.
Jer, Srbija ne hapsi, iako bi trebala, na stotine/hiljade svojih državljana osumnjičenih za najgnusnija zlodjela počinjena na Balkanu tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, koji su utočište našli na njenom tlu. Srbija ne isporučuje presuđene ratne zločince u zemlje presuđenja (osim ako baš mora), ali zato srbijanske vlasti daju garancije osuđenicima za najteže ratne zločine i pružaju tim istim osuđenicima finansijsku pomoć i organizovano i sistemski ih skrivaju i štite od ruke pravde. Srbija, kad sudi, Srbija oslobađa ili tek ponekad, osuđuje na simbolične kazne počinitelje masovnih egzekucija i silovanja… Logično, ipak su, tokom posljednih agresorskih ratova na ovim prostorima, svi oni bili na platnim listama Srbije, po njenom nalogu i za nju su ratovali, ubijali, klali i silovali. Ali, Srbija zato slavi Mladića, Karadžića, slavi Miloševića kojeg je onomad svrgnula. U srbijanskoj Skupštini ali i na drugim pozicijama u vlasti sjede presuđeni ratni zločinci u čijim glavama i dalje tinjaju zločinačke ideje i namjere, koji negiraju zločine i prizivaju nove. Moderna Srbija, kako to voli reći njen izvještačeni predsjednik i kriminalno loš glumac, koji se, uzgred, tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, naoružan vozao iznad Sarajeva u terencu sa ljudskom lobanjom na poklopcu motora automobila, sve je samo ne moderna.
Ali zato Srbija revnosno hapsi građane Bosne i Hercegovine kad god joj se za to pruži prilika. Brojne su žrtve montiranih procesa skuhanih u srbijanskoj kuhinjin i začinjenih raznim oblicima pravnog nasilja, počev od dr. Ejupa Ganića, generala Jovana Divjaka, Ilije Jurišića, pa preko Nasera Orića, do trenutno aktuelnih Huseina Mujanovića koji je i sam preživio strahote srpskih logora 1992. godine, te Osmana Osmanovića. I oni će, uvjereni smo, kao i prethodni, završiti još jednim porazom Srbije, koja nikako da odustane od terora i progona žrtava u namjeri da samoj sebi dokaže kako su svi isti i kako su svi činili zločine. Samoj sebi, jer svi ostali su odavno svjesni da nisu svi isti i da agresor i žrtva nikada ne mogu biti isti. Ali šteta će već biti učinjena, možda i nepovratno. Dragocjeno vrijeme će zasigurno biti izgubljeno. Ne, nisu svi isti, jer to što se sada zove Srbija je devedesetih godina prošlog vijeka započelo i vodilo tri brutalna agresorska rata na ovim prostorima, što je potkrijepljeno brojnim materijalnim dokazima i sudskim presudama. Po Srbiju autodestruktivni rat na Kosovu, koji je rezultirao stvaranja Republike Kosove, nećemo pominjati. I ništa Srbija iz svih tih ratova nije naučila, niti ima namjeru učiti.
Pozivamo institucije Srbije da prevashodno adekvatno procesuiraju odgovorne za zločine u logorima formiranim na tlu Srbije (Sremska Mitrovica, Šljivovica, Mitrovo Polje, Stajićevo, Begejci, Niš, Padinska Skela, Batajnica i mnoge druge) tokom agresorskih ratova devedesetih godina prošlog vijeka, kao i odgovorne za zločine u ostatku Bosne i Hercegovine gdje su, nedvojbeno, bile prisutne njene vojne i policijske, odnosno paravojne/parapolicijske i druge formacije čineći zločine koje ljudski um ne može pojmiti.
Podsjećamo institucije Bosne i Hercegovine na obavezu da brinu o svojim građanima ma gdje oni bili i pozivamo ih da se svim raspoloživim sredstvima odupru pravnom nasilju srbijanskih vlasti te stanu u zaštitu svojih građana, a od pravosudnih institucija u BiH tražimo da, u skladu sa zakonima ove zemlje, procesuiraju sve odgovorne za ratne zločine počinjene na tlu Bosne i Hercegovine.
Danas su to Husein Mujanović i Osman Osmanović, a već sutra, ko zna…”
Osmanović je uhapšen 24. novembra na prelazu Rača, dok je Mujanović uhapšen 31. jula, također na granici sa Srbijom.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
