"Kada bismo ljudima otvorili sedmično stranicu ili dvije o obrazovanju u novinama, navikli bi se na to, pa im ne bi bilo normalno to da imaju četiri stranice o tome ko je ugradio vještačke usne, a da istovremeno nemaju informaciju o tome ko je faslifikovao rezultate istraživanja", kaže ovosedmični gost emisije Izvan okvira.

Godina 2019. u emisiji je zaključena podsjećanjem da je Bosna i Hercegovina među najgorima kada je riječ o ocjeni efikasnosti obrazovnih sistema. Kraj godine je, također, bio prilika da sa univerzitetskim profesorom Nenadom Veličkovićem podsjetimo i na to da širom zemlje legalno djecu razdvajaju u odvojene razrede, braneći to pravom djece da se obrazuju na materinskom jeziku, ali praktično – indoktrinirajući mlade ljude nacionalističkim sadržajima.

Nenad Veličković, koji je govorio u posljednjem ovogodišnjem izdanju emisije, pokretač je i urednik magazina Školegijum, književnik, autor priča, drama i eseja, kao i romana, od kojih je nekoliko prevedeno na niz svjetskih jezika.

Veličković kao “unutarnji kritičar”

Na pitanje zbog čega se odlučuje na kritički angažman spram sistema u kojem participira kao univerzitetski profesor, ovaj znanstvenik odgovara da duboko vjeruje kako iz njegove kritike treba da proiziđe konkretan prijedlog – moguće rješenje za postojeće probleme u društvu i obrazovnom sistemu BiH.

 “Mi smo 2007. godine radili istraživanje, a ja sam se naučno bavio čitankama. Mi smo nakon kritike i dobre argumentacije ponudili drugačiji model čitanke. Naš pokušaj trajao je nekoliko godina. Ali onda su angažovali ljude koji su diskvalifikovali čitanke, a objavljivali su nestručne i pristrasne recenzije tih čitanki”, kaže Veličković dodajući da se vlast pretvarala da vodi dijalog, međutim kada su vidjeli da taj dijalog vlastodršci nisu uspjeli voditi argumentovano – odlučili su se za silu.

Ne vidim sebe u nekoj posebnoj ulozi – kaže Nenad Veličković – dodajući – “ono što radim dio je mog posla i osjećam se dobro jer mislim da posao radim savjesno”.

“Svako ima mogućnost da moj rad čita, analizira, da otvara rasprave. Ne osjećam pritiske jer ne čitam forume, ne odlazim na komentare, ali prijatelji me obavijeste o tome. Prosto, to je gubljenje vremena”, dodaje u razgovoru “Izvan okvira” autor i profesor koji se studiozno bavio nacionalističkim sadržajima u čitankama, koje proizvode upravo njegove kolegice i kolege – članovi akademske zajednice u BiH.

Nacionalizam u čitankama

“Pokazao sam da u velikom broju slučajeva dijete se vodi ka tome da voli svoj narod, svoju zajednicu, ustanovio sam da su vrijednosti koje promoviraju čitanke – zapravo nacionalističke. Iz pozicije vlasti to je, naravno uredu. Ali pošto sam ja i književnik, neko ko književnost piše, onda sam vidio da se čitaoci formiraju u školi”, kaže Veličković te dodaje kako je jedan od razloga zašto se temom čitanki u BiH počeo baviti zapravo taj da sačuva mali prostor unutar prostora čitanja i za knjige koje ne propovijedaju nacionalizam.

“Roditelji stvarno vjeruju da iza školskog sistema stoje kompetentni ljudi, a to je njima ugodna pozicija. Meni se čini da nećemo ništa promijeniti dok roditelji ne počnu učiti o tome šta obrazovanje jeste, čemu služi i šta su prava njihove djece u obrazovanju. Obrazovanje je javni resurs. Ako žele da djeca imaju stvarne koristi, onda oni moraju da se umiješaju u to. Možda zvučim naivno, ali to se može raditi kroz izbore”, dodaje univerzitetski profesor književnosti Nenad Veličković.

Mediji u tome mogu da odigraju važnu ulogu, tvrdi Veličković, jer treba da pripreme informacije o tome šta se dešava u obrazovanju, ali ne na senzacionalistički način. Vjeruje da u našim, bosanskohercegovačkim medijima, nedostaju redovne emisije o obrazovanju, rasprave, čak i kanali gdje bi roditelji imali priliku da se informišu.

“Kada bismo ljudima otvorili sedmično stranicu ili dvije o obrazovanju u novinama, navikli bi se na to, pa im ne bi bilo normalno to da imaju četiri strane o tome ko je ugradio vještačke usne, a da istovremeno nemaju informaciju o tome ko je faslifikovao rezultate istraživanja, ko je ukrao 600 hiljada maraka da bi napravio malverzacije sa skijanjem, ili ko pokušava da za pola milijuna ugura neku platformu za onlajn učenje”, govori Veličković.

Akademsko šarlatanstvo: pitanje morala

Ne možemo posmatrati moral kao relativnu stvar o kojoj odlučuje svaka zajednica za sebe, tvrdi Nenad Veličković, ističući da svi ljudi imaju “ugrađen” sistem vrijednosti te da kao ljudska bića znamo razlikovati dobro i zlo.

“Moral se nije otrgnuo tradiciji, od onog što se nauči. Ali to ne znači da ne možemo promišljati o vrijednostima koje bi nam bile svima zajedničke, bez obzira na zajednice u kojima smo se rodili. Knjigu počinjem time da se pripovjedač tramvajem vozi Sarajevom, govoreći o tome šta sve u Sarajevu nije u redu. Pripovjedač dolazi na fakultet i pita se da li taj fakultet ima neku etičku obavezu da za tu zajednicu nešto uradi; da li je fakultet odgovoran za zdravstvo, penzioni sistem”, kaže Veličković.

“Knjga pokazuje da su na odsjeku na kojem radim kriteriji vrlo niski. (…) Veliki broj članova akademske zajednice pristala je da uđe u pakt s politikom, umjesto da politiku kritikuje argumentovano. Koriste nauku da se naučno valoriziraju loše politike”, zaključuje.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad