Zlatko Saračević iz Tuzle sportaš je stoljeća tog grada. U bacanju kugle, diska i dizanju tegova osvojio je više od 200 odličja, sudjelovao na brojnim međunarodnim takmičenjima, ali i Olimpijskim igrama. Međutim, Saračević nikada nije dobio zasluženo radno mjesto niti mjesečne primanja kao što je to praksa u drugim zemljama sa uspješnim sportistima. On poručuje da njegov primjer obeshrabruje mlade, koji uglavnom ostaju prepušteni sami sebi.
Zlatko Saračević u svijet sport ušao davne 1968. Godine. Trenirao je na stadionu Tušanj koji je tada bio blatnjavi teren. Četiri sata dnevno bacao je kuglu koja je teška više od sedam kilograma i to do 120 puta.
“Pošto kugla ide daleko, nisam mogao raditi sa jednom kuglom jer moram ići po nju pa se vraćati, onda sam nabavio deset kugli. Izbacam tih deset, kantu uzmem i idem pokupim ih. Malo odmorim, pa opet serija od deset”, priča Zlatko Saračević.
Trenirao je i bacanje diska, a poslije toga radio je razvoj snage i dizanje tegova u teretani. Dnevno je podizao više od 30 tona težine.
“Na jednom pripremnom periodu, dnevno je bilo do 40 tona samo tegova, ne računajući bacanje kugle, koliko sam puta bacio i koliko je to tona samog bacanja kugle. Samo računam aktivno dizanje tegova. Kada bi sve računali, to su vagoni i vagoni tereta koji su podignuti i ostvareni”, ističe Saračević.
Rezultatu napornih treninga nisu izostali. Danas je Zlatkova dnevna soba premala za sve ono što je osvojio i što će teško neko moći ponoviti.
“Najmanji nivo ovih medalja je prvenstvo Jugoslavije. Međunarodni mitinzi, evropska takmičenja, balkanske i mediteranske igre, Zlatna liga takmičenja. Na klupskim takmičenjima, predkvalifikacijama, republičkom takmičenju BiH, nisu se djelile medalje”, dodaje on.
U najvećem jeku rata 1992. godine predstavljao je našu državu na Olimpijskim igrama u Barseloni. Zlatan je zastavu Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima donio na stadionu.
“Ja sam zastavu digao visoko koliko sam mogao. Da pokažemo svijetu da je to BiH, da mi dolazimo iz rata, ali i da smo toliko hrabri i sposobni da dođemo na olimpijske igre”, sjeća se ovaj bivši olimpijac.
Saračević je magistrirao i doktorirao u području fizičke kulture. Ovaj sportista stoljeća Tuzle danas radi u administraciji sa srednjom stručnom spremom i najnižim koeficijentom plate.
“Čišćenje septičke jame? Imate ugovor? Kolika je septička jama”, pita Saračević dok razgovara na telefon i dodaje:
“Mene nije stid raditi taj posao. Mora neka životna egzistencija, moraš imati neku životnu egzistenciju”.
Njegov primjer pokazuje odnos države prema uspješnim sportistima. Zato mladi talenti odlaze u reprezentacije drugih zemalja, a na čelu resornih ministarstava, zasjeli su politički podobni ljudi, smatra on.
“Od tih ljudi ni sport ni sportisti nemaju nikakve koristi. Zato nam ja sport na ovom današnjem nivou u odnosu na sve zemlje okruženja u kojima sportisti, poslije bavljena sporta, daju doprinos u razvoju sporta”, navodi Saračević.
Zemlje regije zaslužnim sportistima daju mjesečne naknade, kao i entitet Republika Srpska, a u Federaciji samo jednokratna nagrada. Oni koji su ostvarili vanserijske sportske uspjehe, danas rade neke druge poslove jer oni nisu ti koji trebaju da se stide.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
