I dok nadležni istrajno ponavljaju da se propisane mjere zaštite od korona virusa moraju poštovati i apeluju na građane da budu odgovorni i savjesni, mnogo je i onih koji se tih mjera ne pridržavaju u potpunosti. Stručnjaci tvrde da su nam neophodne represivnije mjere od onih koje su na snazi, zbog lošeg ekonomskog stanja i krhkog zdravstvenog sistema.

Da bismo krajnje ozbiljno shvatili situaciju sa korona virusom, nedostaje nam znanje. Kaže to psiholog Jasna Bajrakterević i poručuje, potrebne su nam represivnije mjere:

“Države koje su slabijeg ekonomskog stanja i slabijeg zdravstvenog sistema moraju da urade mnogo više na prevenciji. Jer, ako dođe do prevazilaženja racionalnog broja bolesnika, urušiće se zdravstveni sistem. To se desilo mnogo razvijenijim državama, naravno da je očekivati da se desi i nama. Dakle, što ranije represivne mjere. A da ne govorim o tome da ovi ljudi moraju da znaju da će biti drastično kažnjeni i da će biti kažnjen svako ko se toga ne pridržava”.

Dok se apeli nižu, građani se, ipak, kreću. Najviše kažu, na posao, te da završe dnevne obaveze – plate račune ili odu u kupovinu.

Evo šta su nam kazali građani Sarajeva:

“Ovo je malo nedisciplina, ali sam morao izaći, bio sam primoran. A ostalo sam u kući. Primjenjujem sve one higijenske mjere i to je to.”
“Kao što vidite, samo sam izašao da kupim nešto u granap, pošaljem mami lijekove jer je u staračkom domu i na biciklo i nazad kući.”
“Najviše što su te gužve, što nemamo slobode. Čak najavljuju da mi stariji od 65 nećemo moći izlaziti. Meni je 81 godina, živim sama, moram režije platiti.”
“Držimo se preporuka, kako je rečeno i nema šta.”

Slična je situacija i u Mostaru. Građani se kreću koliko moraju, ali ima i onih koji priznaju da ne mogu u kući: 

“Šta ću, moram izaći. Ne mogu sam sjediti kući. Izađem malo, prošetam.”
“Štitim se, ne izlazim. Držim se naloga i onoga što kažu. Moram u pučku kuhinju na ručak i kući i miruj.”
“Treba slušati savjete stručnjaka i moliti se.”

Stariji Tuzlaci, kažu, plaše se zabrane izlaska za starije osobe. Preporuke poštuju, ali ipak i izlaze:

“Izlazim, koristim ovo još malo dok ima lijepih dana. I dok zakonski nije starijima zabranjeno da izlaze.”
“Perem ruke alkoholom. Posebno ako vani šta diram, šteke i to, i tako.”
“Sve preduzimam mjere i samo da ostanemo zdravi, sve će se ostalo namiriti. Samo da nismo u bolnici, lakše je u kući nego u bolnici.”
“Šta znam, mi smo se prilagodili. Bože moj, šta bude. Čuvamo se.”

Očekivano, svi koji budu u izolaciji, mogu osjetiti ankcioznost ili nemir. Psiholozi imaju i savjete.

“Kao prvo, da sebe smirimo u onome što će doći. Kao drugo, da obezbijedimo to šta ćemo raditi u narednih 6 do 8 ili 10 sedmica, šta je to što možemo da uradimo. Baveći se time, spriječićemo to što će se dogoditi”, kazala je Bajraktarević.

U ovoj situaciji ne treba isključiti empatiju ni solidarnost, jer su to emocije, poručuje Bajraktarević, koje mogu spasiti ne samo pojedinca, već i cijelo društvo.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad