"Jedni za druge“ naziv je neformalne grupe građana u Tuzli koja posljednjih dana pomaže svoje sugrađane koji zbog mjera i naredbi ne smiju izlaziti vani. Svi oni koji trenutno ne rade, studenti, učenici i drugi ljudi dobre volje, pomažu stare u svojim zgradama i ulicama, ali pomoć nude i samohranim roditeljima i roditeljima sa djecom sa poteškoćama u razvoju.

Enisu Ivković sreli smo na ulici. Kaže pošla je u kupovinu. Svjesna je da ne smije izlaziti van ali kaže da nema izbora. Živi sama i nema joj ko otići kupiti osnovne potrepštine.

“Lijekove sam podigla ranije. Hljeb ne pravim jer ga ne volim., već sama sebi napravim nešto. Ali nemam sad brašna pa odoh tamo da pitam imaju li“, kazala nam je Enisa Ivković, penzionerka.

Na njenu sreću, naišla je na volonterke koje su s njom dogovorile da će joj ubuduće pomagati. Grupa volontera koja se organizovala preko društvenih mreža, penzionerima ide po recepte, kupuje lijekove, ide u kupovinu u markete.

“Svi smo privatno opremljeni nekakvim zaštitnim sredstvima. Prskamo kao ludi i knjižice i lijekove i kesice da ne bismo tim ljudima prenijeli nešto, nevezano za nas, već nešto za okolinu. Trudimo se koliko možemo. Javljaju se non-stop novi volonteri kada čuju. Jave se i odrade nešto. Sad tek vidimo koliko je Tuzla širok pojam“, istakla je Selma Džambić, volonterka.

“Ne bi ih trebalo maltretirati. Samo za one osnove stvari. I to je jako dobro. I čitam da nisu samo u Tuzli već i u Sarajevu i svugdje se formiraju volonterske skupine“, rekla nam je Vesna Lazzari, penzionerka

Volonteri kažu da na terenu vide tužne slike stvarnosti kako mnogi građani žive. Često im je više potrebna lijepa riječ od namirnica.

“Da su ustvari ljudi sami u svojim ulazima, sami u svojim ulazima. To je pretužno. To je tako bilo i prije ovoga svega. Stanemo i malo se svi zapitamo. Posebno nam je teško kada odemo na adrese gdje su ljudi bolesni i nepokretni. Ja se zapitam kako je taj čovjek i do sada odlazio po recepte, odlazio u trgovinu, išao do lifta i silazio niz ove stepenice, posebno ljudi koji su invalidi“, kazala nam je Emina Imamović, volonterka.

Penzioneri kažu da im posebno pada što ne mogu šetati po gradu kao što su navikli ali zato smišljaju razne aktivnosti da lakše podnesu dane u četiri zida.

“Izmišljam jela koja nisam prije pravila. Ručam sa mužem, a onda ide moja omiljena serija. Poslije toga dnevnik, a onda sat učenja njemačkog i ponavljanje talijanskog“, ispričala je Lazzari.

“U kući sjedim, čitam knjige. Ležim, pravim čaj. Ono što sam prije kupovala, imam u kući, a sad idem dalje“, navela je Ivković.

I volonteri i penzioneri poručuju da je najbitnije da jedni drugima budemo podrška u ovim teškim danima i da obratimo pažnju treba li našem komšiji bilo kakva podrška jer tako ćemo svi zajedno biti bolji ljudi.

Sve informacije o korona virusu čitajte u našemBlogu uživo i na stranici Koronavirus.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad