Predsjednica Centra za podršku porodicama sa djecom i osobama sa poteškoćama u razvoju "Colibri" Aida Hrnjić objavila tešku priču o neuspjelom pokušaju da za djecu s poteškoćama preko udruženja uveze dvije hodalice. Na kraju su odustali pred nezajažljivim procedurama

U nastavku čitajte priču Aide Hrnjić.

“Prije neke dvije godine smo kao udruženje Colibri trebali nabaviti dvije hodalice za djecu sa poteskoćama. Obične hodalice koje daju potporu djetetu dok radi, da ne padne dok se odupire na nogicama.

Jedna divna dama je donirala novac u to ime i tako smo krenuli.

S obzirom da mi nismo ovlašteni uvoziti ortopedska i medicinska pomagala, tražili smo ko jeste. Nekoliko naših ortopedskih kuća je reko da bi mogli, ali da sačekamo dok oni budu naručivali nešto od tog dobavljača, a ovako im se ne bi isplatilo.

Potom smo zvali nadležno Ministarstvo koje je reklo da moramo imati njihovu dozvolu, za koju je procedura bila takva da mislim ni do danas hodalica ne bi bilo.

Onda smo tražili informacije na carini, šta i kako nam treba da uvezemo dvije hodalice, pa su i njihova pravila (sem samog carinjenja proizvoda) bila vrlo striktna i nama prilično komplikovana.

U međuvremenu je uplaćen novac na devizni račun dobavljača, a kako nas je nadležno Ministarstvo obavijestilo, onda nam je trebalo transportno vozilo, koje će biti blindirano, provjereno na granici uz svu tu papirologiju.

S obzirom da nismo bili ovlašteni, odustali smo, kao pravi legalisti, pa nam je dobavljač vratio novac na naš račun, uz opasku da pošto se radi o samo dvije hodalice, mi to možemo kupiti kao fizičko lice, staviti u auto, imati njihov fiskalni račun i reči da smo ih kupili sebi. Ako to budemo napravili, same hodalice ćemo platiti na licu mjesta.

Pogađate, tako je na kraju i bilo.

E, moja državo, mi smo meni narod iz pakla kojeg vode ljudožderi!

Sve vas vidim kao neka zla, goropadna bića koja proganjaju, ubijaju i jedu obične ljude. One smtrnike što sve račune i poreze plate na prvom mjestu, pa njima ostalo ili ne ostalo da prežive.

Kako je onda neko mogao uvesti respiratore, testove, opremu, materijal, ako je poljoprivrednik, proizvođač namještaja, ili liftova?!?

Kako, kad ni jaje u ovoj državi uvesti ne možeš dok ti neki baja ne da šaru?

Pade mi na pamet, baš sam glupa, hem su transportovali državnim avionom, plaćenim od naših para (oni računi i porezi), hem ga je dočekao sam Premijer, kog mi isto plaćamo, hem su uposlili one ložače iz pakla sa najvećim lopatama, što dobro nagrću žeravicu, a nije to posao za svakog.

Zaokružili ljudi čitav proces, sve šare dogovorili, a narod nek’ se ibreti.

Hodalice za djecu sa poteškoćama, da su ljudožderi ikada htjeli nabaviti, ne bi imali milione maraka, bijesna auta, sekretarice i telefone od naših poreza i našeg rada. Niti su htjeli, niti ih je briga. U sve diraj, u te im hramove ne diraj.

Ljudožderi sijaju, ložača je sve više, za 48 dana koliko sjede u kućama, ništa ovima što im trebaju hodalice, a vama, zasluženo, narod pečen na pladnju. Jer, budimo iskreni, odavno su oni servirani i ništa sem zombija nema, u grotlu pakla ni ne može biti drugog”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad