Danas se obilježava Dan molitve, posta i djela ljubavi. Četiri religijske zajednice u Bosni i Hercegovini poslale su poziv na duhovno ujedinjenje i zajedničku molitvu. O zajedništvu i identitetima koji nas spajaju u Novom danu promišljaju Ivo Tomašević - glavni sekretar biskupske konferencije BiH, Igor Bencion Kožemjakin - hazan Jevrejske zajednice u Sarajevu, Danilo Pavlović - iguman manastira Žitomislić kod Mostara i Abdulgafar Velić - pomoćnik glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice.

Poziv na zajedničku molitvu dolazi u vrijeme svjetske epidemije korona virusa. Molitva za čovječanstvo potrebnija nam je nego ikada. Gospodine Tomašević, čemu nas uče ova iskušenja?

Uče nas našoj ljudskoj krhkosti bez obzira na napredak tehnologije. Ostajemo krhka ljudska bića i s tim trebamo računati, a mi bi kao vjernici rekli da nam to pokazuje da ima Bog koji sve to vodi, a čovjek ako ne ide Njegovim putem – onda to nije dobar put. Druga stvar koja nas uči da smo upućeni jedni na druge ne samo kao susjedi ili komšije, nego i na globalnom planu. Mnoge stvari nas jednako tište i pogađaju i puno toga nas više povezuje, da budemo jedni drugima braća i sestre. U ovoj trci za zaradom često zaboravimo one temeljne vrijednosti kojim nas ne uči samo vjera, nego i obitelj.

Iguman Pavlović, na koje zajedničke vrijednosti i identitete se u ovom vremenu trebamo podsjećati?

Najveća zajednička vrijednost da smo mi ljudi, pogotov mi u Bosni i Hercegovini živimo jedan jedinstven način života. Ovo vrijeme korona virusa nas je tako lijepo naučilo da sve te različitosti ništa ne znače, a posebno pred Bogom od kojeg tražimo pomoć. Mi smo zaboravili tu osnovu ljudsku, humanu vrijednost koju nosimo svi u sebi.

Dr. Velić, muslimani su u svetom mjesecu ramazanu. Post su započeli pod restriktivnim mjerama, sada su te mjere malo relaksiranije. Ramazan vjernike uči mjeri. Kako danas živjeti po mjeri? Kako živjeti vjeru na savremen način?

Važno je da govorimo zajedno i to je naš poseban ukras i tako je bilo stotinama godina u Bosni i Hercegovini. Kada je riječ o ramazanu, to je poseban mjesec za nas muslimane. Propisi ramazan nas vraćaju izvorima, nekako se proporodimo u ramazanu, probudimo se. Tako je isto i sa drugim religijskim zajednicama i njihovim odabranim, posebnim danima. Trebamo se vratiti univerzalnim vrijednostima na kojima počivaju svi vjerski izvori. Tokom ramazana vodimo računa o najmanjim detaljima, postajemo zreliji… Ramazan i drugi odabrani dani u religijskim zajednicama pomažu da slušamo lijepe riječi i važne poruke. Imamo mnogo dobrih glasova oko nas i trebamo da ih čujemo. Ova situacija sa korona virusom ima i neku koristi za nas, vratili smo se u naše domove i porodice i tu smo pronašli sreću. Ovo naše bh. društvo je također jedna porodica. Zato su nam važne poruke ramazan i drugih posebnih praznika.

Hazan Kožemjakin, šta nam ineče nedostaje kako bi smo živjeli zajedništvo ne samo ovaj, nego svaki dan?

Nedostaje nam zaista iskrene vjere Bogu, ne vjere u Boga, nego vjere Bogu. Mnogo je deklarativnih vjernika koji se slabo ponašaju. Čini mi se da je ovo iskušenje dovelo do dobrih stvari, da se vraćamo porodici kao osnovnoj društvenoj ćeliji i da pravo bogatsvo ne leži u materijalnom, nego je vezano za duhovno.

Iguman Pavlović, doktrina monoteističkih religija počiva na istim principima, koliko često danas vodimo računa o svom odnosu sa Bogom, a zaboravljamo na odnos sa ljudima kojim živimo?

U ove dane krize vidim to, kao što svaka kriza donosi pročišćenje, data nam je mogućnost da promislimo kakvi smo vjernici. Ovo doba korone nas je natjeralo da sjedimo kući i promislim ko smo i šta smo. Virus je poazao mnoge druge infekcije, a to je infekcija sebičnosti. Medicinska struka nam je kazala da moramo voditi računa o drugima i da zatvorimo crkve i mnogi ljudi, koji sebe smatraju vjernicima, negodovali su zato što ne idu u crkve ili džamije, a mi smo zatvorili crkve upravo da sačuvamo druge od sebe. Dio vjernika to nije shvatio. Vjera u Boga ne može biti opravdana time da drugog čovjeka zanemarimo.

Na koji način mlade poučiti tekovinama vjere?

Tomašević: Čovjek bi uvijek kada je riječ o kritici trebao krenuti o sebi. Ja teško mogu promijeniti drugoga ili društvo, ali mogu promijenti sebe. Ljubav u Boga se pokazuje ljubavlju prema bližnjem, neraskidiva je ljubav prema Bogu sa ljubavlju prema čovjeku. Mlađe generacije bi najprije trebale upoznati vjeru, mladić ne može voljeti djevojku koju ne poznaje. Onda treba nastojati istinski živjeti tu vjeru. Nažalost, mnoge stvari se često odbacuju da se ne upoznaju. Mnogi svoju vjeru znaju površnu. Danas imamo mnogo informacija, ali jako malo znamo. Svi smo lako spremni kritizirati druge, ali uvijek treba krenuti od sebe i to je pravi put.

Poruka svim vjernicima na dan zajedničke molitve.

Velić: Važna je poruka šeiha Al-Azhara, pape i drugih lidera vjerskih zajednica da zajednički budemo u molitvi. Neka bude kur'anska poruka i poziv vjernicima da uđu potpuno u mir, naš Stvoritelj je izvor mira, naša vjera je mir. Vjeru treba da živimo, a ne da iživljavamo. Propise naših vjera trebamo da smirujemo u našim srcima i djelima, a ne da ih demonstriramo. Naše bh. društvo je šira porodica i u tom društvu trebamo tražiti mir, sreću i bogatstvo.

Pavlović: Zaista se trebamo vrati temeljnim vjerskim vrijednostima. Svoju vjeru nadograđujemo ljubavlju prema drugom čovjeku i sa svojom vjerom ne trebamo “mahati”.

Tomašević: Do Boga vode mnogi putevi. Mi ga tražimo i Bog će ga dati da ga nađemo. Taj put mora biti utemeljen na dobru i ljubavi, konkretno na ljubavi prema drugom čovjek. Ako toga nema onda to nije Božiji put.

Kožemjakin: Parafrazirao bih talmudsku priču kada je rabinu prišao jedan mnogobožac i rekao kako će prihvatiti njegovog Boga ukolik mu ispriča cijeli zakon dok on stoji na jednoj nozi. Rabin mu je rekao: “Ljubi bližnjeg svoga kao samog sebe. Ovo je cijela Tora, a sve ostalo su komentari”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad