“Najprije kao čovjek i Srbin, a onda kao otac, brat i sin, a tek onda kao predsjednik RS moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna strana istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ničim. Onaj koji je činio ovakav zločin i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada, po imenu i prezimenu činio je zločin i prema vlastitome narodu." Riječi su ovo Dragana Čavića, predsjednika Republike Srpske (2002.-2006.).
Ove riječi ostaće upamćene kao jedino službeno priznanje iz Republike Srpske da su se u Srebrenici desile masovne egzekucije. Iako zločin genocida nije priznat, u Izvještaju Komsije za Srebrenicu iz 2004. godine, koju je osnovala Vlada RS-a na zahtjev Doma naroda Paralementa BiH, navodi se da je više hiljada Bošnjaka likvidirano u julu 1995. godine.
VEZANE VIJESTI
U dodatku izvještaja biće precizirano, do 8.000 ljudi je nestalo. Pozvano je pravosuđe na postupanje te je preporučeno da se na, osnovu njihovog rada, istraže i drugi zločini, uz sugestiju rukovodstvu RS-a da se poklone i ispričaju porodicama žrtava.
Nekoliko godina kasnije Milorad Dodik, tada na funkciji premijera RS-a, otići će korak dalje, Karadžić i Mladić nisu heroji, u Srebrenici je počinjen genocid.
“Karadžić i ljudi oko njega koji su učinili zločine i prozrokovali stradanje svih naroda ovde, apsolutno treba da odgovaraju pred Sudom i ne treba da budu nacionalni ili neki epski heroji koje treba da slavi bilo ko”.
(Milorad Dodik za Centralni dnevnik 2004.)
“Dakle ja znam savršeno dobro šta je bilo, bio je genocid u Srebrenici.To je presudio sud u Haagu i to je nesporna činjenica”.
(Milorad Dodik za Centralni dnevnik 2007.)
Milorad Dodik bio je jedan od rijetkih zvaničnika RS koji je priznao zločin genocida, no takvo razmišljanje nije dugo potrajalo.
Već u aprilu 2010. godine Vlada RS godine pokreće reviziju izvještaja iz 2004. godine, tvrdeći da je bio produkt međunarodnih pritisaka. Milorad Dodik, danas član Predsjedništva BiH genocid naziva “izmišljenim mitom”. Narodna skupština RS-a 2018. godine poništava izvještaj o Srebrenici koji je priznao nalaze MKSJ-a u presudi Radislavu Krstiću te usostavlja tzv. Nezavisnu međunarodnu komisiju za istraživanje stradanja svih naroda u regiji Srebrenice u periodu 1992 – 1995.
U otvorenom pismu trideset i jednog međunarodnog stručnjaka za sukob u bivšoj Jugoslaviji kaže se da komisije „predstavljaju vrhunac višedecenijskog negiranja genocida i istorijskog revizionizma od strane vlade SNSD-ove u RS-u, no komsija nastavlja rad.
“Ja se naravno ne mogu složiti s tim bez obzira na kvalifikaciju suda da je riječ o genocidu, po onome što ja znam i što mogu da razumijem. Nisu se stvorili svi materijalni uslovi za dokazivanje takvog jednog akta”
(Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH za Pressing, 2018.)
Uprkos neoborivim forenzičkim dokazima i višestrukim presudama svjetskih sudova, poricanje genocida u Srebrenici i dalje postoji kako u Srbiji, tako i u RS-u i u krugovima međunarodne zajednice naklonjenim tim politikama. Među odgovornima nalaze se politički akteri na svim nivoima države i vlasti kao i akademska zajednica.Podsjetimo tek na slučaj Petra Handkea dobitnika Nobelove nagrade za književnost ili pak na jedan od posljednjih intervjua Ane Brnabić za DW.
Brnabić: “Prihvatam da je to bio užasan zločin. Srbija je izručila osobu koja je optužena za taj užasan zločin. Mi smo izručili tu osobu Suđeno mu je i ta osoba je sad u zatvoru”.
DW: Ali vi ne želite prihvatiti korak koji od vas trazi Vijeće Evrope?
Brnabić: “Da kazemo da je bio genocid?”
DW: Da.
Brnabić: Kazala sam vama da je bio užasan zločin.
DW: To je vaša crvena linija, zar ne, nikada to nećete uraditi?
Brnabić: Odgovorila sam vam.
Pravne i političke posljedice negiranja genocida Bosna i Hercegovina živi i danas; bilo da je riječ o zastrašivanju povratnika poput incidenata i Potočarima, ili pak nepoštivanju samog Dejtonskog sporazuma koji pretpostavlja multietnički karakteker oba entiteta.
“Teško je reći kako je danas živjeti u Republici Srpskoj. Ko hoće tu da živi, tu živi iz inata. Nekako se osjeća na svome, to mu je sigurnost, to je moje i ima pravo na to. Ali uvijek ima povrede, podsjećanje na to kako je bilo kada nas nisu htjeli tu”, kaže nam Kada Hotić iz Udruženja Žene majke Srebrenice i Žepe
“Ne radi se samo o negiranju, znate. Negiranje koje bi išlo kroz ignorantnost, guranje pod tepih, zataškavanje, nego se radi o trijumfalizmu. Radi se o slavljanju zločina, opravdavanju zločina. Upravo Komsije koje formira Dodik o genocidu u Srebrenici su tu ne da ospore, jer ne mogu se osporiti nalazi, dokazi koji su biomedicinski, to je neosporivo. Ide se u opravdavanje pa će ta Komsija ponovo napuhati cifru koliko je bilo naoružanih ljudi, kako je to bila vojna operacija, pokušaće to pokazati jednim oružanim sukobom”, upozorava Hariz Halilović, socijalni antroplog i profesor na RMIT Univerzitetu u Australiji.
Visoki predstavnik Valentin Inzko prošle godine upravo u Potočarima obećao je da će BiH dobiti Zakon o zabrani negiranja genocida, no danas iz njegovog ureda tek šturo saopćenje u kojem poziva domaće vlasti da to urade.
“Mi smo od njega kao žrtve genocid tražile da on nametne zakon, pa neka ga ga poništi ko hoće, da znamo ko je prijatelj nas Bošnjaka, a ko ne”, naglašava ii Munira Subašić.
Na državnom nivou do sada su podnesene dvije inicijative za zakonsko regulisanje zabrane negiranja genocida, holokausta i drugih ratnih zločina. U nekoliko navrata predlagane su i izmjene i dopune Krivičnog zakona BiH, koje bi omogućile procesuiranje negiranje genocida i ratnih zločina, podrške nije bilo.
Zbog čega, odgovor je poznat. Aktuelne politike RS ne priznaju zločin genocida u BiH.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
