Među porodicama koje su ove godine najmilije ispratile na vječni počinak, ima i onih koji su se za to odlučili uprkos nekompletiranim posmrtnim ostacima. Porodica Hasanović grumen zemlje bacila je na tabut u kojem se nalazi tek nekoliko kostiju člana njihove porodice, ubijenog Seada Hasanovića.

Selma. Imala je svega deset mjeseci u vrijeme kada je genocid učinio Srebrenicu mjestom opustošenim od života. U genocidu je ubijen i njezin otac. Danas s majkom oprašta se od amidže, očevog brata – čiji je život također okrutno ugašen, ratne 19995. Za kostima drugog amidže još se traga.

“Imam nekoliko slika i jedan džepni sat, to je sve što imam od njega. Da nema tih slika, ne bih znala možda ni kako izgleda. Zamišljam ga na osnovu priča koje mi priča mama, i ostali članovi porodice”, rekla je Selma Hasanović.

U pričama ispričanim kroz sjećanja obitelji ubijenih Srebreničana, baš poput ove, pronalaze tek kap utjehe, koja isparava pred nemoći da shvate sv monstruoznost zločina koji čovjek čovjeku može napraviti.

“Teško je opisati oe osjećaje osobama koje to nisu doživjele. Ova osjećanja se ne mogu opisati, ali ja se nadam da ih više niko neće doživjeti”, kazala je.

Hurija, Selmina majka, zna najbolje koliko je teško sve ove godine.

“Mog muža smo našli 2003., nađeni su mu svi posmrtni ostaci, dok kod djevera nema glave, ruku ni nogu. Ali evo, ovo što ima, da nana – mama mu dočeka da kosti nađu smiraj. Pa koliko toliko”. rekla je Hurija.

Posmrtni ostaci Seada Hasanovića, sina Husinog, spušteni su u kabur. Njegove se kosti vraćaju zemlji, na koju su nepravedno osuđene, tog kobnog jula godine 1995.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad