Svjetski dan humanitarnih radnika obilježava se danas, u počast humanitarnim radnicima koji svakodnevno riskiraju svoj život kako bi spasili živote drugih. Generalna skupština UN-a u decembru 2008. godine donijela je odluku o obilježavanju Svjetskog dana humanitarnih radnika s ciljem podizanja svijesti javnosti o aktivnostima humanitarne pomoći širom svijeta i važnosti međunarodne saradnje u tom pogledu.

Povodom njihovog dana, razgovarali smo sa Menduhom Umutom Kurumom, kulturalnim medijatorom i prevodiocem sa turskog i kurdskog jezika, koji je i dio tima Fondacije Bh. inicijativa žena koji pruža podršku među tražiteljima azila i migrantima u Bosni i Herecegovini.

COVID-19 – izazov humanitarnim operacijama

U razgovoru za N1, Kurum kaže, da ga najviše u ovom poslu usrećuje kada vidi da neko nešto želi, a on to može riješiti za njega.

“Tada vidim sreću žene, muškarca ili djeteta. To me najviše usrećuje. Svaki dan upoznajem i nove ljude, i to je sreća za mene”, priča Kurum.

Opisao nam je i jedan svoj dan na poslu. Za primjer je naveo Izbjeglički centar Salakovac.

“Prvo radimo sa psiholozima i socijalnim radnicima. Punimo socijalne anamneze, kako bi od novih korisnika bolje prepoznali potrebe i pomogli im. Sa SGBV (seksualno i rodno zasnovano nasilje) grupama pričamo o njihovom ponašanju, ako imaju neki problem u porodici i slično. To je predavanje, ali tamo smo mi učenici, a oni su nama učitelji”, kaže Kurum. 

Ako znaš jezik, tvrdi on, ne mora značiti da si dobar prevodilac, jer moraju se imati i druge kvalitete – shvatiti situaciju, kako bi mogao prenijeti onako kako jeste. 

Istaknuo je da se do sada, kao humanitarni radnik, nije susreo sa opasnostima koje nosi ovaj posao.

“Sebe gledam kao jednog od njih. Dobri su sa mnom, i kad pomogneš ljudima, oni te poštuju. Nekada zbog jezičnih barijera dođe do nesporazuma. Ali moji prijatelji i kolege iz drugih organizacija imaju dosta opasnosti vezano za sigurnost, a i što se tiče zdravstvenog dijela, tu je i ljudi sa zaraznim bolestima”, kaže Kurum. 

A ove godine, sigurno je pandemija COVID-19 bila najveći izazov humanitarnim operacijama širom svijeta. Dorijan Klasnić, glasnogovornik Predstavništva UNHCR-a u BiH, u razgovoru za N1 ističe, da je smanjeni pristup korisnicima i ograničenja koje postavljaju vlade širom svijeta, u kombinaciji sa do sada neviđenim velikim brojem raseljenih osoba u svijetu, ozbiljno opteretio raspoložive resurse i kapacitete da se pruži pomoć najpotrebnijim ljudima.

“Pandemija COVID-19, također je svima pokazala da nitko nije siguran ako svi nismo sigurni i ljudska solidarnost, suradnja, međusobno poštovanje i razumijevanje bili su presudni za humanitarne radnike, vlasti, te one koji primaju pomoć. COVID-19 čini teže nego ikad humanitarnim herojima UNHCR-a da ostanu na lokaciji i pomažu izbjeglice”, navodi Klasnić.

Danas, dodaje, odaju počast svim humanitarnim radnicima koji su tragično ubijeni ili povrijeđeni na poslu.

Govoreći o podacima, ističe da je 2019. bila najopasnija godina za sve humanitarne radnike do sada.

“Svjedoci smo najvišem broju velikih napada na humanitarce, a napadnuto je 483 radnika, 125 ubijenih, 234 je ranjeno, a 124 oteto, u ukupno 277 zasebnih incidenata”, kaže Klasnić. 

Počast herojima iz stvarnog života

Iz perspektive UNHCR-a, Agencije UN-a za izbjeglice, Svjetski dan humanitarnih radnika je, naglašava Klasnić, dan kada se odaje počast herojima iz stvarnog života koji su svoj život posvetili zaštiti ljudi prisiljenih da bježe radeći u najtežim i najopasnijim lokacijama na svijetu.

Činjenice su da humanitarna pomoć može pomoći samo kratkoročno. Često su potrebna politička rješenja. Upitali smo Klasnića – koliko politika pomaže, konkretno u BiH, kada je u pitanju rad humanitarnih organizacija.

“U kontekstu mješovitog kretanja tražitelja azila i migranata u BiH, od 2018. godine uspostavljena je mreža međunarodnih organizacija, civilnog društva i vladinih aktera koja pruža osnovnu humanitarnu pomoć, posebno potencijalno najugroženijim skupinama kao što su porodice sa djecom, djeca bez pratnje ili razdvojena djeca, samice, itd”, navodi Klanić.

Taj sustav, također, ističe naš sugovornik, pruža okvir za daljnje djelovanje relevantnih vladinih aktera prema pojedinim ljudima i procjenu njihovih potreba i traženje sigurnih, zakonskih i potencijalnih trajnih rješenja kako bi se okončale njihove nevolje.

“Za one među pristiglim ljudima, identificiranih, uključujući i kroz izravno humanitarno djelovanje, kojima je potrebna međunarodna zaštita, pravovremen i efikasan sustav azila – jeste sigurno rješenje”, zaključuje glasnogovornik Predstavništva UNHCR-a u BiH.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad