Drugog dana 3. Međunarodne konferencije o turizmu u Banjoj Luci, nakon rasprave o posljedicama koronavirusa, razgovaralo se o sigurnosti na vodi i adrenalinskim sportovima. Rafting je bio u prvom planu. Pioniri ovog sporta u regiji koji su danas licencirani svjetski treneri, traže uređenje ove oblasti, te da propise poštuju i inspekcije i same agencije propise.

Bilo da ste na Uni, Vrbasu, Neretvi, Drini, ili pak na Tari… Kaciga, veslo, prsluk, te prethodna priprema i dogovor sa profesionalnim vodičem-skiperom, obavezni su prije rafting spusta. U RC Kanjon kažu da se ne libe da turiste koji su platili regatu ne puste u čamac, jer ne poštuju pravila, odbijaju nositi kacigu, ili konzumiraju alkohol. Podsjećaju da je zbog velike nesreće na raftingu u Kostarici ta zemlja od strane SAD-a označena nebezbjednom za ovaj adrenalinski sport. Zato i na našem tržištu-u povoju, traže maksimalnu ozbiljnost.

“Uništen im je rafting biznis u Kostarici. Amerika je procijenila to kao nesigurno tržite. Dok god su nama tržište pijanci, kao što Mirko kaže, dolaze sa dvije gajbe piva i dvije flaše rakije, mi nećemo postati ozbiljna destinacija. Nažalost sav gnjev podnosimo, upravo nas dvojica. Ali, to je naše breme koje treba da iznesemo. Bezbijednost na rijeci je prva stvar, bilo to sportski, turistčki ili rekreativni rafting”, rekao je Aleksandar Pastir iz RC Kanjon Banjaluka.

Prošlogodišnja nesreća na Tari i dalje je upozorenje. Srećom Beograđanka koja je tada teško povrijeđena, nakon prevrtanja čamca, preživjela je. Nakon nesreće na raftingu na koj je išla u privatnoj režiji, reanimirana je 20-ak minuta, bila pothlađena, a završila je na aparatima za disanje. Sve ovo, kažu naši sagovornici ne bi se desilo da se na rafting ture kojima se promovišu ljepote , ide sa licenciranim vodičima. Tara, kao najveći domaći brend u oblasti, ipak je zanimljivija domaćim turistima koji je često nazivaju i “pijana rijeka”. Cilj je ipak podići standarde, ali i izgraditi kontrolne institucije.

“U zadnjih par godina Tara je ponijela taj epitet upravo i zbog kvanititativnog broja turista koji tamo dolaze zbog provoda i zbog toga što se ne poštuju neki standardi da bi se rafting radio na bezbjedna način. Što je više needukovanih vodič imaćemo više nezgodniih i nesrećnih situacija, što je više sposobnih i obučenih ljudi na rijeci, taj broje će bit sveden na minimum”, kazao je Mirko Davidović.

Vrbas prednjači u sportskom raftingu, onaj turistički tek se razvija. Zbog toga je potrebno sve “divlje”, agencije, vodiče, klubove, koji bezbijednost ne stavljaju na prvo mjesto prevashodno vratiti u sistem i edukovati. Slične probleme imala je i Hrvatska, posebno pri donošenju Zakona o turizmu koji se odnosio na pustolovni turizam.

“Ja sam uvijek protiv toga, ajmo kaznit agenciju. Edukujte ih. Prvo se vi edukujte, pa njih, ako ne znate zovite stručne ljude, napravite od destinacije kvalitetu koja će bit svjetski priznata, tada ćete to naplatiti”, rekao je Davor Kos.

Naplatiti je ove godine zbog korone vrlo teško bilo šta. Sportski turizam zaboravljen je od svih, čeka neka bolja vremena. Oni koji se njim bave kažu da su teško poslovali i u redovnim okolnostima, jer je rafting tura u Banjaluci jeftina 30-ak maraka, na Tari 30 eura, u Hrvatskoj 70 eura, dok u Australiji cijena ide do 175 dolara po čovjeku, a u SAD čak i do 550 dolara za dva sata raftinga.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad