Beba rođena prije nekoliko dana u vozilu Hitne pomoći Kantona Sarajevo, dječak Alan, nakon tretmana na Pedijatrijskoj klinici KCUS-a, pušten je iz bolnice i u odličnom je zdravstvenom stanju. Njegovi roditelji, osnaženi rođenjem djeteta te dobrotom koja je neočekivano stigla u njihov život i obezbijedila im toplo utočište - u potrazi su za uslovnim domom i poslom za Alanovog oca.
Saobraćajna gužva u Sarajevu je tokom dana, a jedna beba u maminom stomaku čekala je noć. Prvi znak da želi da dođe na ovaj svijet dala je u hladnom stanu bez struje, grijanja i osnovnih uslova za život.
VEZANE VIJESTI
“Prišli smo, upalili baterije na našim telefonima, ono, šta se dešava… u stvari oni nemaju struje u tom stanu, da nesreća bude veća i naravno ona je sva ušuškana, pokrivena, jer nema grijanja u tom stanu”, priča Dino Mahmutović, Hitna pomoć KS.
Ekipa hitne pomoći bila je brza, ali se ispostavilo da je Alan i brži i nestrpljiviji. Bio je dovoljno hrabar da se rodi u vozilu Hitne pomoći, a zatim prve dane provede na bolničkom tretmanu, bez svoje majke. Naredni susret s njom ipak nije bio u hladnoj mračnoj sobi u kojoj je pokucao na vrata života, bio je na hladnom sarajevskom vazduhu, na kom se izgleda završava sva priča o hladnoći…
“Ja sam apsolutno presretna, ja nemam unučadi još pa mi on dođe kao malo unuče”, kaže Vesna Bogunović.
Vrijeme pandemije, distanciranja, ostajanja bez posla, bez primanja, vrijeme nepovjerenja i u tom vremenu čovjek – žena koja nakon izjave radnika Hitne pomoći traži bebine roditelje, nepoznate ljude, jer smatra da nijedno dijete nije zaslužilo da prve dane života provede u hladnoj i mračnoj sobi. Nalazi ih u uslovima nedostojnim čovjeka, pokreće humanitarnu akciju, traži s njima stan, nailaze na stanodavce koji ne žele da prime nezaposlene roditelje ili zbog činjenice da imaju bebu dižu cijene kirije, a zatim odlučuje da im, dok se ne snađu, ustupi svoj dom.
“Ja sam stvarno sretna i presretna što će prvu noć u svom životu van bolnice provesti u mom domu i od sada pa dovijeka vrata mog doma su mu uvijek otvorena”, poručuje Bogunović.
Na pitanje od kuda toliko povjerenje prema ljudima, dodaje da je to njen izbor, da vjeruje ljudima.
“Između povjerenja i nepovjerenja ja biram povjerenje. Nema razloga, oni su mladi ljudi, ja imam dvoje djece koji su malo stariji nego oni, prema tome oni su mi kao djeca. Nadam se da će bebinim dolaskom njihova sreća i sudbina se okrenuti na neki način i krenuti boljim putem, da će Emir naći posao. Želim da se zahvalim FB grupi Sarajke čije članice su dale nesebičnu podršku”, navodi dobročiniteljka.
“(N1: Šta biste mogli, šta biste znali raditi?) Ja sam završio građevinsku školu za keramičara, bavim se građevinskim radovima, gletujem, krečim, pokušavam da se snađem svim silama, dijete mi je došlo, moram kako znam i umijem”, priča otac Emir Krasnić.
Majka Amra, zahvalna za neočekivane srećne okolnosti, vjeruje da će sve biti dobro. Prisjeća se porođaja u vozilu Hitne pomoći. Njen dječak je odabrao simboličnu lokaciju za prvo oglašavanje. Ko zna – spektakularno rođenje, možda je uvod u spektakularne golove budućeg fudbalera.
“Na Grbavici, na Željinom stadionu sam se porodila. (N1: Jeste li se plašili kad je krenuo porođaj?) Pa, jesam. Rekla sam – ja se porađam, više ne mogu. Oni su rekli, hajde napni se, vidi se glavica. Ja sam se dva puta napela i beba je odmah izašla, počela je plakati. Uzela sam je i tako do Jezera. Sada sam najsretnija majka, držim svoju bebu u naručju”, priča Amra Kulović.
Nazdravili su za Alana, za život koji je donio novu nadu i sreću, za svijet u kom i dalje žive ljudi sa srcem koje ne drži distancu. Ti ljudi svijetle u ovom sivilu poput pretprazničnih lampica, slave rođenje i podsjećaju da ne možemo uvijek pomoći onom kome je najteže ali da trebamo – onom kome možemo – ko je u nevolji i do koga nas je život slučajno ili namjerno doveo.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
