Marko Vučetić, zastupnik Sabora Hrvatske, univerzitetski profesor i filozof u intervju za N1 otvoreno je, na sebi svojstven način, govorio o incidentnim odnosima u regiji, Zoranu Milanoviću i njegovom „sapunu i parfemu“ , balkanskom prokletsvu života u prošlosti, ulozi velikih sila u BiH .
Odnosi Hrvatske i BiH dugo vremena su na ivici diplomatskih skandala. Ko ih dovodi na tu ivicu, šta su ciljevi – samo zaštita pozicije bosanskih Hrvata?
Skandalima se ne štite ničiji drugi interesi doli interesa onih koji proizvode skandale. Hrvati u Bosni i Hercegovini su prvenstveno građani Bosne i Hercegovine. Perfidni političari iz Hrvatske su ih pretvorili u građane bez države – uvjeravaju ih da više pripadaju Republici Hrvatskoj nego Bosni i Hercegovini, a sve kako bi takvi političari i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini provodili predatorske politike. Ova perfidnost izlaže Hrvate u Bosni i Hercegovini, ne štiti ih i ne voli ih. Onaj tko nekoga izlaže i iskorištava, zasigurno ga ne voli. Hrvatska i Bosna i Hercegovina su dvije države. To je polazište iskrenih i zrelih politika. Prava država vodi računa o vlastitim građanima i prijateljski je nastrojena prema drugim državama. Skandali i incidenti zapravo razotkrivaju golu istinu naših pomahnitalih političkih predatora – oni preziru vlastitu državu i s istim prijezirom preziru susjedne države. Naši politički predatori su naši politički, građanski i egzistencijalni neprijatelji.
Šta je bila namjera posljednjeg istupa predsjednika Hrvatske, Zorana Milanovića – određena poruka riječima “sapun i parfem “, ciljana uvreda ili tek dodvoravanje hrvatskoj desnici?
Zoran Milanović je višeslojan političar koji formalno, na simboličkoj razini, pripada socijaldemokraciji. Socijaldemokratski identitet mu je, kako se to kaže pojmovnikom pandemije, na stalnoj fizičkoj distanci, a socijaldemokratske političke prakse su mu strane. On je, nesumnjivo, političar koji ima snažan refleks odbacivanja ustaštva u Hrvatskoj i zbog toga ima simpatije građanske Hrvatske. No, njegov problem je što je samo simbol socijaldemokracije koji je, kao premijer, bio nemoćan i bezvoljan u provođenju socijaldemokratskih politika, a odlučan u provođenju politika koje baš i nemaju veze sa socijaldemokracijom – zato je smanjivao radnička prva, nije tražio ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja u ustavnoj definiciji braka, nije ratificirao Istanbulsku konvenciju… Kada je riječ o Hrvatima u Bosni i Hercegovini, on je najdosljedniji baštinik Tuđmanove politike prema Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Milanović nije političar koji se dodvorava, on pripada onome što govori. On dijelom pripada i desnici, a to je vidljivo upravo na primjeru njegovog odnosa prema Bosni i Hercegovini – spomenimo samo davanje odlikovanja u ruke Mije Jelića, osumnjičenika za ratne zločine ili odlazak u Mostar, a uporno ignoriranje Sarajeva… Sapun i parfem su skandalozni zbog toga što ih se tumači u kontekstu njegove, tajno snimljene, izjave o tome da Bosna i Hercegovina nije država nego big shit.
Da li su reakcije iz BiH adekvatne riječima Zorana Milanovića, na primjer člana Predsjedništva BiH, pa i nagrađivane bh. umjetnice – da li to još više produbljuje jaz između dvije države ili samo Milanoviću “daje krila”?
Reakcije su svakakve, neke su primjerene, a neke neprimjerene. I u reagiranju treba biti mudar i odmjeren. Kritika ne smije biti visoko incidentna jer tada poništava granicu između kritičara i kritiziranog, između ispravnog i neispravnog. Kritika, dakle, treba biti oštra, ali ne autodestruktivna. Pogrešno bi bilo da građani Bosne i Hercegovine u Milanoviću počnu pogledati Hrvatsku i građane Hrvate. Ja zasigurno ne mislim isto što i Milanović, javno, jasno, glasno i oštro to kažem. A u meni je, kao građaninu Republike Hrvatske, sadržan unutarnji suverenitet moje države. U meni je „više“ države nego u Milanoviću ili Plenkoviću. Oni tek po prolaznom mandatu predstavljaju državu, a ja, kao građanin, to činim stalno. Ja želim pomoći građanima Bosne i Hercegovine, ali i građanima Hrvatske, da budu građani svijeta, ljudi slobode i otvorenosti, a ne zarobljenici perfidnih izjava prolaznih političkih figura.
Dejton je uputa za drugorazrednost – i Hrvatske i Srbije i Bosne i Hercegovine
Kako vidite aktuelne odnose na relaciji Hrvatska-BiH- Srbija, 25. godina nakon Dejtona?
To su odnosi koji su neiskreni, visoko incidentni, potpuno pogrešni i promašeni. Niti jedna od ove tri države ne može biti država ako ne prizna preostale dvije. Bosna i Hercegovina nije kolonijalni posjed obilježen fluidnom geografijom. Država je mjesto na kojem se razvija egzistencija najuzvišenijeg bića – čovjeka. Kada Hrvati, Srbi ili Bošnjaci ne mogu u državi živjeti kao ljudi, nego se međusobno bore, onda su na djelu drugorazredni identiteti. Prvorazredni identitet je onaj koji Bošnjaka, Srbina ili Hrvata ne zarobljuje bošnjaštvom, hrvatsvom ili srpstvom, nego mu putem nacionalnih identiteta posreduje ljudsku veličinu. Dayton je uputa za drugorazrednost – i Hrvatske i Srbije i Bosne i Hercegovine.
U BiH je boravio Sergej Lavrov. Opet situacija, gledana s više strana, obojena skandalima. Zašto? Stojimo li u prošlosti dovijeka, kada ćemo zakoračiti u budućnost?
Prokletstvo balkanskog mentaliteta očituje su u nemogućnosti da se živi u suvremenoj državi. Plemenska svijest je svijest koja oduzima egzistenciji sadašnjost i budućnost, traži joj utemeljenje u nekim davnim vremenima i događajima s kojima treba ratovati zato što se ti događaji nikada nisu odigrali onako kako ih interpretira ratnička plemenska svijest. Plemena ne žive u prošlosti, oni žive u ratu s prošlošću. Ono što oni smatraju prošlošću, nije prošlost jer se to tako naprosto nije dogodilo, to je nasilje nad prošlošću kako bi se sadašnjost plemena ostrastila u tolikoj mjeri da ih njihovi plemenski zaštitnici, a to su navodno političari, mogu neometano pljačkati. Recite mi jednog, takozvanog političara koji ostrašćuje svoje pleme, a da se nije obogatio – društveno i financijski? Takvog nema. Politika je racionalna aktivnost uređivanja života koji se radosno razvija prema nepredvidivoj budućnosti. Čovjek je biće budućnosti. Samo čovjek ima prošlost i povijest. Pleme nema ništa, pleme je prokleta, neostvarena ljudskost bez prošlosti, sadašnjosti, budućnosti i države. Pleme je laž. Zbog laži nemamo budućnost, zbog laži nemamo dostojanstvo nego tražimo mecene pred kojima ćemo kleknuti, zbog laži nismo sposobni imati državu.
VEZANE VIJESTI
Da li je Lavrov donio određenu “poruku”? Vidite li da velike sile (i SAD, naravno) povlače poteze u BiH i k čemu to vodi?
Treba razlučiti je li ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov posjetio Bosnu i Hercegovinu ili Republiku Srpsku kao Bosnu i Hercegovinu. Ako je posjetio Republiku Srpsku i poslao poruke o sudbini Bosne i Hercegovine s razine interesa Republike Srpske, a očito jest jer je, skupa s Dodikom, osudio napore zapadnih država da se, revizijom Daytona, izvrše reforme u Bosni i Hercegovini, onda je sasvim jasno da je ovaj posjet bio posjet promoviranja politika Republike Srpske i ukapanja u rovove prvog dana nakon rata jer se jedino tako mogu promovirati ciljevi rata.
Velike sile nisu sile koje pristaju uz niske interese, svaka se takozvana velika sila, kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, toliko smanjila, toliko unizila i obesnažila da se pretvorila samo u jedan od konzervansa održavanja stanja prvog dana nakon rata. Prava velika sila bit će ona koja će Bosni i Hercegovini pomoći da Bosna i Hercegovina – u sadašnjim granicama i sa sadašnjim stanovništvom, bez cijepanja i nehumane perverzije oduzimanja domova, a koje se besramno naziva humanim preseljenjem – postane velika država u demokratskom, ekonomskom, socijalnom i humanom smislu. Velike sile koju Bosnu i Hercegovinu doživljavaju kao ljudski park, mogu biti sve, ali velike zasigurno nisu. Sila koja podržava nasilje nije velika. Svaka humanost je velika i samo humanost može biti velika.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
