Federalna direkcija robnih rezervi (Direkcija) je povjerila na čuvanje 3.100 tona žitarice vrijedne 1,8 miliona maraka mlinarskim firmama „Žitopromet“ iz Mostara i „Zlatna dolina“ iz Stoca. Ove firme su 2008. i 2012. godine neovlašteno potrošile pšenicu, a potom su prestale raditi.

Nestala je pšenica kojom su se dva mjeseca mogli hraniti stanovnici grada veličine Sarajeva u slučaju prirodne katastrofe ili rata.

Direktor Direkcije Tončo Bavrka se oglušivao o pozive saradnika da promijeni skladište i tako zaustavi krađu pšenice. O krađama nije obavijestio ni nadležne istražne institucije, otkriva Centar za istraživačko novinarstvo iz Sarajeva (CIN). Uslijedili su sudski postupci za naplatu štete tokom kojih je Direkcija napravila propuste zbog kojih procesi i danas traju, uz male šanse da će šteta biti naplaćena.

Federalna direkcija robnih rezervi je formirana prije 18 godina kako bi stanovnicima Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) osigurala hranu, lijekove i gorivo u slučaju rata ili prirodnih katastrofa te kako bi intervenirala kod većih poremećaja cijena osnovnih roba na tržištu. Novac za kupovinu robe i najam skladišta izdvaja se iz federalnog budžeta.

S obzirom da Direkcija nema dovoljno vlastitog prostora za čuvanje robe, raspisuje tendere na kojima bira privatne firme sa skladištima. Za te usluge Direkcija godišnje plaća oko 900.000 KM.

Direkcija krije od javnosti podatke o robama iz rezervi, jer zakon propisuje načelo tajnosti u njenom radu. Međutim, ni Vlada FBiH nije raspolagala tačnim informacijama o zalihama, iako je Direkcija trebala raditi kao njen servis. To je olakšavalo krađu roba poput pšenice iz silosa dviju hercegovačkih firmi.

Tonco BavrkaDirektor Federalne direkcije robnih rezervi Tončo Bavrka za nestanak robe iz rezervi optužuje svoje saradnike i bivše federalne vlasti za koje kaže da su bile u vezi sa privatnim firmama koje su krale robu.

Prazni silosi u „Zlatnoj dolini“

U „Zlatnoj dolini“, koja je u vlasništvu stolačkog privrednika Ante Raguža, početkom 2011. godine smještena je količina od 1.607 tona pšenice. Prema ugovoru sa Direkcijom, firma je četiri godine staru pšenicu mogla potrošiti i zamijeniti je pšenicom novijeg godišta do kraja te godine.

Uoči novogodišnjih praznika Raguž je pismeno obavijestio Direkciju da je to uradio, ali nije dostavio certifikat o kvalitetu i količini robe te otpremnice o ulazu pšenice u skladište, što bi bio dokaz da je pšenica i obnovljena.

U „Zlatnoj dolini“ odgađali su dolazak službenika Direkcije u kontrolu naredna dva i po mjeseca, pravdajući se Raguževim poslovnim obavezama. Kontrola je odlagana i zbog snježnih nepogoda koje su zadesile Bosnu i Hercegovinu (BiH) u februaru 2012. godine.

Prva kontrola sredinom marta otkriva da u silosima nedostaju 763 tone pšenice. Raguž se u dopisu direktoru Direkcije pravdao da su u ovoj firmi, koja se bavila proizvodnjom brašna, potrošili pšenicu iz rezervi jer zbog blokade izazvane snježnim nanosima nisu mogli nabaviti svoju. Tada je obećao da će nadoknaditi manjak do kraja aprila.

Prema Zakonu o robnim rezervama FBiH, skladištari ne smiju trošiti robe bez odobrenja Direkcije. Ukoliko se to ipak desi, direktor Direkcije može naložiti da se odmah zapečate skladišta i preostala roba po hitnom postupku izmjesti u skladište druge firme. Nakon otkrića krađe robe Direkcija bi o tome trebala obavijestiti i Finansijsku policiju FBiH i Federalnu inspekciju. Niti je to uradila, niti je pšenica nadoknađena.

To je pokazala nova kontrola pšenice u silosima „Zlatne doline“ dva mjeseca poslije, odnosno u maju 2012. godine. Dio su u međuvremenu nadoknadili, ali je i dalje nedostajalo 435 tona pšenice.

Kontrolori su zahtijevali od direktora Bavrke da hitno premjesti preostalu pšenicu te pokrene zakonske mehanizme kako bi potrošena roba bila nadoknađena.

Direkcija je imala mogućnost da aktivira mjenice koje je „Zlatna dolina“ priložila uz ugovor o skladištenju kao garanciju izvršenja posla. Uz pomoć mjenica Direkcija bi blokirala račune stolačke firme pa bi se novac koji im pristiže slijevao na račune Direkcije do namirenja duga. U to vrijeme „Zlatna dolina“ je bila aktivna i postojala je mogućnost za naplatu duga, ali Bavrka to nije uradio.

Umjesto da posluša prijedloge saradnika i pšenicu premjesti u drugo skladište, Bavrka je dogovorio sastanak sa Ragužem. Vlasnik „Zlatne doline“ je tada objasnio da nema novca da nadoknadi pšenicu i da mu treba vremena za to. Na njegov prijedlog Direkcija je produžila rok za obnovu pšenice do kraja jula 2012. godine.

Bavrka je za CIN rekao da je to učinio jer se nije želio konfrontirati sa firmom koja im je dužna 435 tona pšenice, plašeći se da neće moći naplatiti dug. Međutim, umjesto da nadoknadi manjak, „Zlatna dolina“ je tokom ljeta potrošila i ostatak pšenice.

Raguž je novinaru CIN-a rekao da je pšenica robnih rezervi bila stara i da je nije mogao prodati po cijeni kojom bi kupio novu zalihu pšenice.

U to vrijeme Vlada FBiH je zatražila od federalne inspekcije da prekontroliše sva skladišta robnih rezervi. Tadašnji premijer Nermin Nikšić rekao je za CIN da su kontrolu naložili jer su dobijali informacije da u skladištima nema robe Direkcije, iako je ona bila evidentirana.

Vlada je odmah zatražila istragu o krađi roba, ali ju je Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) počela tek sredinom prošle godine prema nalogu Tužilaštva BiH. Bavrku nisu smijenili. Nikšić je objasnio da je Bavrka državni službenik kojeg po zakonu ne može smijeniti, osim ako ne ode u zatvor na rok duži od šest mjeseci.