Kako graditi budućnost, a progone nas duhovi prošlosti, pitanje je s 22. godišnjice stradanja hrvatskih civila u Grabovici. Odgovorni za planiranje i provođenje akcije još nisu procesuirani.

Tragedija u Grabovici dogodila se u noći s 8. na 9. septembar 1993. godine kada su pripadnici Armije RBiH ubili 33 hrvatska civila među kojima je najmlađa žrtva imala 4, a najstarija 87 godina. Ante Marić izgubio je majku i sestru, njegove nade da će pronaći njihova tijela, kaže sve su manja.

“Ovaj dan je vrlo težak i bolan i kad čovjek sagleda sve, najmilijih nema, svako je digao ruke od nas, tako da moramo s tim živjeti, a kako to samo mi znamo”, kaže Ante Marić.

Grabovica danas izgleda sablasno, prije rata tu je živjelo 40 domaćinstava, a sada tek 15.

Porodice stradalih i danas su na 22. godišnjicu zločina u Grabovici upalili svijeće za svoje najmilije. Sjećanja na počinjeni zločin još su živa.

“Nezgodno je, sav se naježim, nije mi baš svejedno, misli se vrate nazad više godina”.

“Moji su zaklani, nisu poginuli, čitava porodica, 11 Marića, nikad još nisam došla prenoćiti u toj kući, najveća mi je bol što niko ispred Armije ili Federacije nije došao položiti cvijeće ili izviniti se”, kažu okupljeni.

Od ukupno 33 žrtve, do sada je pronađeno njih 16, većinom nekompletiranih posmrtnih ostataka. Za tijelima preostalih 17 još se traga.

“Ne možemo biti zadovoljni, to nisu nikakve osude za ovakav zločin nad djecom, nad civilima, na kućnom pragu, vojska je išla od kuće do kuće i ubijala, ali mi se ovdje moramo dotaći, uhvatiti se u koštac ovoga zločina i moramo ga istražiti”, izjavio je Josip Drežnjak, predsjednik Udruženja hrvatskih stradalnika “Grabovica 93”.

Za zločin u Grabovici do sada su osuđena petorica pripadnika Armije BiH, ali za porodice stradalih to nije dovoljno, nadaju se da će svi odgovorni stati pred lice pravde i odgovarati za počinjeni zločin.