Peti oktobar se u svijetu obilježava kao dan nastavnika. I školske klupe u BiH su danas bile prazne u njihovu čast. Barem na jedan dan, kadar koji obrazuje buduće generacije, govorio je o svojoj profesiji. Najviše o problemima koje ima.

Muradif Hajdar je 39 godina u prosvjeti. Počeo je kao mladi učitelj, a danas je profesor psihologije. Uskoro će i u penziju. Prije rata se kaže prosvjeta mnogo više cijenila. Tada je položaj radnika bio na visokom nivou.

“Sve što se dešavalo u društvu bilo je više okrenuto odgoju, obrazovanju, prosvjetnom radniku kao čovjeku koji je značio nešto u jednoj sredini. Poštovali su ga i roditelji i učenici“, rekao je profesor psihologije, Muradif Hajder.

“Danas je to sve drugačije”, kaže profesor Hajder. Rad zaposlenih u prosvjeti je obezvrijeđen, plate su male, penzije također. Ove činjenice svjesna je i vlast. Mišljenja su da zaposleni u prosvjeti nemaju tretman kakav zaslužuju.

“Prosto je nezamislivo, jer ja i sama dolazim iz te branše da prosvjetni radnik u jednom od kantona ima viša primanja nego njegov kolega u drugom, koji obavlja isti posao i možda u lošijim uvjetima nego on. To je nešto što će neminovno trebati uskoro da se riješi“, kazala je Elvira Dilberović, ministrica obrazovanja i nauke FBiH.

Uprkos svim problemima, ima ovaj posao i svoje dobre strane – optimistični su nastavnici.

“Što nikad ne možete ostariti, da ste mladi, a loše je što uvijek mislite da ste mogli bolje. Pretpostavljam i da jesmo ali eto ljudi smo i svake godine se trudimo biti kvalitetniji“, rekla je Irena Vidović, JU “Dječiji vrtići Mostar”.

Kao što im se svake godine, jedan dan, posveti pažnja. Školske klupe budu prazne u njihovu čast. A najpredaniji poslu i priznanja.

Boli činjenica što se o položaju prosvjetara govori samo na Dan učitelja ili mnogo češće za štrajkove kada traže svoja prva. Ne mjeri se položaj prosvjetara visinom late nego poštovanjem i dostojanstvom kadra koji obrazuje buduće generacije.