Ekipa televizije N1 je provjerila kako to žive građani na granici Srbije i BiH. Pogledajte prilog.

Kristijan je iz Malog Zvornika u Srbiji, srednju medicinsku školu pohađa u Zvorniku na teritoriji BiH. Drinu prelazi na pješačkom graničnom prelazu.

“Trebaju nam dokumenti, osim kad je gužva pa nam nekada ne traže, a obično trebaju. Vremenski mi od kuće do mosta treba pet minuta i od mosta pet, za 15 minuta sam u školi“, priča Kristijan Reljić, učenik iz Malog Zvornika.

Srednju mješovitu školu Petar Kočić u Zvorniku pohađa oko 950 učenika. Više od 50 svakodnevno dolazi iz Srbije.

“Upisala sam ovdje gimnaziju – društveno jezički smjer. Putujem autobusom do mosta, a onda preko mosta pješke“, kaže Marijana Hajduković, učenica.

“U Malom Zvorniku nema medicinske škole, ima u Loznici, ali mi je to daleko, bliže mi je ovdje“, rekla je učenica Aleksandra Račević.

U istoj školi predaje i desetak profesora sa državljanstvom Republike Srbije.

Stojanka Simeunović na posao dolazi autobusom iz Loznice. Zaposlena je od 1976. godine u fabrici glinice Birač i od tada do danas radnici imaju obezbijeđen prevoz.

“Prije rata su bili prevozi za dnevnu i noćnu smjenu. U tri sata su bila tri autobusa za Loznicu koji voze direktno do Loznice, onda su bila još dva koja su usputno stajali radnicima gdje kome odgovara”, rekla je Stojanka Simeunović iz Loznice.

Danas je dovoljan jedan autobus – zbog manjeg broja radnika.

Na mostu kralja Aleksandra Karađorđevića pješaka ne manjka.

Ovaj most svakodnevno pređe više od 1.500 ljudi, osim radnika i učenika, ovom putanjom iz Malog Zvornika u Zvornik ili obrnuto prolaze ljudi kod rodbine, prijatelja i u šetnju.

I trgovina je takođe jedan od razloga svakodnevnog prelaska granice.

Iz Bosne se prelazi zbog jeftinijeg voća i povrća, a iz Srbije zbog jeftinijeg goriva.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.