Sala Srednjoškolskog centra u Milićima bila je puna na skupu koji je Opština Milići sazvala povodom, kako je rečeno, "medijskog nasilja" koji se provodi nad ovim mjestom.

Čak 12 govornika, predstavnika opštine, nevladinih organizacija, boraca, penzionera govorilo je radnicima Boksita i zaposlenicima javnih ustanova koji su sa radnih mjesta upućeni na skup.

Najduži govor održao je ipak prvi čovjek Boksita Rajko Dukić koji je poimenice prozvao osobe zbog kojih je u Milićima označen gospodarom života.

“To su umobolni ljudi, nikogovići, goluguzani, frustrirani ljudi, oni nisu niko i ništa. Oni jednostavno nisu uspjeli u životu. Oni se hrane ovim, to su patološki tipovi. Rezultati mog rada za 48 godina služe građanima ove regije. Oko 350 miliona dolara je uloženo otkako je Rajko Dukić ovdje, ovo je bila što bi narod rekao vukojebina. Ovaj kraj danas ima perspektivu. Stotinu optužbi je protiv njih, Rajko Dukić nema ni prekršajne prijave. To je poluobrazovan svijet koji je zalutao u vremenu i prostoru”, kaže Rajko Dukić, direktor kompanije Boksit.

Jedan od prozvanih na Dukićevom spisku je Mladen Mimić, koji je 2003. godine brutalno premlaćen, navodno od Dukićeve industrijske policije kojoj je za pokušaj ubistva plaćeno. Javno se usudio prozvati Dukića za kriminal. Danas je o tome pokušao govoriti na skupu, ali je spriječen da dođe do dvorane. Ponovno je sve prijavio policiji.

“Dao sam izjavu policiju jer me opet nisu pustili. Ovdje sam ja izložen nasilju, a ne oni na skupu. Postoje pisma koje sam dao svima u Skupštini, a oni šute. Deset puta sam dao izjave policiji i prijeteće poruke – nikada niko nije reagovao. Ja sam zvanično od policije zatražio da mi se obezbjedi odlazak tamo, ali ništa. Istina se ne može sakriti. Ja sam svaki dan imao napade na ulici, tužno je ovo. Pogledajte rupu koju imam na glavi, nemam dijela glave, ne vidim na jedno oko. Klinički centar u Beogradu me spasio. I to je nasilje, a ovo što oni kažu na skupu – to je populizam i pokušaj da se ne sazna”, kaže profesor Mladen Mimić.

No, ovo nije jedini slučaj pokušaja ubistva u Milićima kako tvrde građani. Ljubiša Pantić upucan je u objektu Doma zdravlja. Prije toga je pretučen jer se usudio ući u objekat motela koji je u vlasništvu Boksita. Na sudu je predmet okarakterisan kao izazivanje opšte opasnosti, a Pantić je i dalje na spisku nepoželjenih osoba. Kretanje mu je ograničeno u Milićima.

“To već duži period traje, nisam ja prva žrtva. Čak je učestvovala i policija tu. Vjerujte da mi je zabranjeno da se krećem i po njihovim parkovima, ne mogu da koristim autobus, pekaru, mesaru, bukvalno svuda mi je zabranjeno, na spomen obilježja gdje je i ime mog oca, u njihove lokale ne idem bukvalno mogu samo na trotoar je jer je sve prevedeno na Boksit”, upozorava Ljubiša Pantić.

O svemu navedenom javnost van Milića saznala je putem društvenih mreža i to zahvaljujući Slobodanu Vasiljeviću, čiji je otac nekadašnji radnik Boksita istjeran jer se nije slagao sa politikom koju je vodio Dukić.

“Imate situaciju sa Jelenom Simić, radnicom koja nije prošla poligraf i pretučena je. Imate pucanje u Pantića u koga su bukvalno pucale osobe koje su dio osiguranja kompanije. Odakle njima pravo da nose oružje. I Mimić – ja sam spreman da svjedočim o slučaju tog poštenog čovjeka koga su pokušali ubiti samo zato što se usudio govoriti o kriminalu. Ovo je ozbiljna optužba, neka me uhapsi policija ili mene ili njega – ja sam spreman da govorim”, poziva Slobodan Vasiljević.

Dok optužbe naziva apsurdnim i nedokazivim, navedene osobe “lažovima koji duguju novac i manipuliraju medijima”, o industrijskoj policiji Dukić je ponovio kako je Boksit multinacionalna kompanija, akcionarsko društvo, kako kapital treba zaštiti i da je osiguranje normalna stvar.

Osim Ureda ombudsmena niko na optužbe naših sagovornika nije reagovao. 

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.