BIH pored Srbije, jedina je zemlja u regionu koja nije priznala Kosovo i na snazi je vizni režim između dvije zemlje. Viznim režimom se ometa ne samo kretanje ljudi već i privredna i kulturnu sradnja.
U autobusu na putu za Prištinu bila je Nerma Turić, reporterka N1, a razlog je bio odlazak medija i civilnih organizacija na trodnevni sastanak na Kosovu na temu kretanja u regionu. Vizni režim u Kosovu je jedan od najstrožijih na svijetu, a ukoliko građani BiH žele na Kosovo po vizu moraju ići ili u Zagreb ili u Skopje.
Benjamin Bajramović ispred Docukina, jednog od organizatora ovog sastanka kazao je da će događaj praćen i nizom panel diskusija, razmjenom iskusatava naših građana i svim problemima s kojim se susreću u radu.
Težak proces dobijanja vize za Kosovo dosta otežava razmjenu kulturnih i ostalih dobara između građana BiH i Kosova. Proces dobijanja vize je kompleksan, i traje do dva mjeseca, a podrazumijeva i već pomenuti odlazak u Zagreb ili Skopje.
Leila Bičakčić, novinarka Centra za istraživačko novinarstvo također je na putu za Prištinu, a istakla je da je za novinare jako problematično otići na Kosovo, zbog već ranije pomenutih razloga.
Smatra da je ovo mal region, sa sličnim temama – a proces dobijanja vize, tačnije vremenski okvir od dva mjeseca za novinarstvo je katastrofalan, jer tema i priča mogu lako propasti, a Kosovo je samo par sati udaljen od BiH.
Na iste probleme nailaze i kulturni radnici, Asja Makarević sa Sarajevo Film Festivala, te Nihad Kreševljaković iz Sarajevskog ratnog teatra.
Makarević, koja je menadžerica projekta Sarajevo Talents koji okuplja mlade i talentovane filmske radnike iz regije, kazala je da je taj dio programa SFF-a imao samo 11 učesnika sa Kosova.
Taj broj bi morao biti veći, a najveća prepreka je svakako viza, zbog koje mnogi mladi ljudi sa Kosova ne mogu doći na najveću filmsku smotru u regiji.
Makarević je kazala da upravo zbog toga što broj filmaša sa Kosova na SFF-u mora biti veći, danas i i de na Kosovo u želji da se to promijeni.
Stav Nihada Kreševljakovića je taj da su umjetnici marginalizirani od početka, a diskiriminaciji su automatski izloženi i građani Kosova.
SARTR je u prošlosti radio nekoliko puta sa predstavnicima sa Kosova, a u jednoj predstavit su zajedno sa Londonom i Kosovom bili u koprodukciji.
“Lakše je otići u London, nego na Kosovo”, kazao je a faktor viza je svakako najkomplikovaniji.
“Ukazivali smo na to da smo mi Bosanci u prošlosti prošli brojna ponižavanja u redovima za viza, a umjetnici i kulturni radnici bi trebali imati slobodniji vid kretanja”, pojasnio je.
Jedan od osnovnih zadataka trodnevnog sastanka na Kosovu je svakako iznalaženje rješenja za ovaj problem.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.
