Iako se koncentracija stanovništva u gradovima širi, a sela postaju pusta i polako izumiru, Abid Malić iz sela Pale kod Srebrenice je izuzetak. On je odlučio da ostane u svom selu i da tu živi i radi. Za prijateljisrebrenice.org je govorio o ostajanju na selu, bavljenju seoskim poslovima i življenju takvim životom.

Jedan od najuspješnih farmera na srebreničkoj regiji ima samo 21 godinu i već godinu dana brine o svojoj porodici i gazdinstvu. Ovim poslom počeo se baviti nakon očeve smrti.

“Otac mi je umro veoma mlad – sa 46 godina. Ja nisam ni razmišljao da li ću da nastavim ovaj posao, odmah sam se dohvatio posla i prihvatio da budem domaćin i hranitelj porodice koju je on ostavio iza sebe. Pored imanja se brinem i o majci i bratu, koga sam poslao na školovanje u Tuzlu”, iskreno priča o situaciji u kojoj se našao Abid Malić.

U svom posjedu ovaj hrabri mladić trenutno ima devet muznih krava, a da bi podmirio potrebe svoje štale obrađuje i preko stotinu dunuma zemlje, a planira i proširenje. Abidov radni dan počinje u zoru, a završava se kasno uveče. “Ustajanje je u šest sati, a nekad i ranije u zavisnosti od toga koji je period godine. U šest sati mati i ja ulazimo u štalu, hranimo krave i muzemo mlijeko. U osam sati vozim mlijeko u Potočare, gdje imamo otkupnu stanicu, vraćam se kući i ako je ljetni period idem na njive. Kupi se trava, presuje sijeno, balira, dovozi se kući, pa sjetva žita, berba žita, rađenje silaže… Uvijek ima posla i dan je ispunjen“, opisuje svoj radni dan vrijedni Malić.

Naporan rad nije uvijek i adekvatno plaćen.

“Može da se preživi, nešto malo ostane zarade, to su telad i te premije koje evo već šest mjeseci kasne od Vlade RS. Cijene mlijeka su opale, a ne znam zašto je to tako“, osvrće se na probleme sa kojim se susreće ovaj farmer.

Biti sam svoj gazda i ne zavisiti ni od koga je jedna od najvećih satisfakcija za mladog farmera.

“Svi me pitaju zašto ne idem da tražim posao u državnim firmama, ja smatram da je biti svoj gazda bolje. U našem sistemu vam je dato pravo da osnujete firmu, i da ako hoćete, možete da uspijete. Svi nešto traže, da je narodu sve nešto džaba da dobije, ne može, mora se ustati ujutru da bi se krenulo za nafakom”, šalje jasnu poruku mladim Abid Malić.

Dok većina dvadesetogodišnjaka svoje vrijeme provodi u kafićima, Abid vrijedno radi na svom imanju, ali ipak stigne i da se vidi sa prijateljima i ode do grada.

“Slobodnog vremena i nema baš mnogo, ali uspjevam da malo i izađem, da se opustim s društvom, jer poslije napornog dana, uvijek prija jedno piće, opuštanje i smijeh sa našom srebreničkom rajom”, opisuje rijetko slobodno vrijeme Abid Malić.

Svaki domaćin pored sebe treba da ima i domaćicu, ali mlade djevojke danas ne žele na selo, kazao je Malić.

“One to izbjegavaju jer ne mogu sebi da dozvole da to rade, one misle otići iz Bosne i samo po putu kupiti pare, nema toga, mora se ustati da se zaradi“, uz osmijeh priča o djevojkama.

Mnogo je problema i poteškoća sa kojim se susreće mladi i hrabri Abid Malić, ali on ne razmišlja o odustajanju i bavljenju nekim drugim poslovima.

“Pored toga što je ovo naporan posao, ja i dalje planiram da se bavim njim, da se proširujem i planiram da povećam svoje stado i objekte“, priča Abid.

Abid Malić ne razmišlja o selidbi u grad, ne želi posao u velikim korporacijama, želi da živi i radi u svom selu. Svojim radom želi da unapređuje svoje gazdinstvo i da brine o svojoj porodici. Mladi farmer ispred sebe ima jasan cilj, svojom hrabrošću i vrijednim radom želi da do njega i dođe. Iako ima tek 21 godinu, Abid Malić, već sada dijeli mnoge životne lekcije. On pokazuje svima kako se hrabro korača kroz život, kako je moguće živjeti od svog rada na selu. Kad nam dosadi svakodnevna buka grada, brzi tempo života u gradu, treba da se sjetimo Abida Malića i shvatimo da postoje mladi i vrijedni ljudi koji nisu tako daleko, a žive i rade u prirodnim ljepotama svojih sela, kojih se svi olako odriču.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.