Oglas

Piše Ismet Fatih Čančar

Analiza: Da li će Schmidt zacementirati etničku podjelu BiH?

christian schmidt
Christian Schmidt (N1)

Dok Bosna i Hercegovina ulazi u najturbulentniju postdejtonsku godinu, rastu strahovi da bi visoki predstavnik Christian Schmidt, uoči mogućeg odlaska 2026, mogao nametnuti nove izmjene izbornog zakona koje bi faktički stvorile “treći entitet” i trajno zacementirale etničku podjelu zemlje, piše Ismet Fatih Čančar, bivši savjetnik ministra sigurnosti BiH i istraživač na Johns Hopkins univerzitetu.

Oglas

Čančar u analizi za New Eastern Europe navodi da je prošlog mjeseca London prvi put nakon pauze od sedam godina bio domaćin Samita o Zapadnom Balkanu. Ovaj skup okupio je regionalne lidere kako bi podstakao saradnju, ekonomski razvoj i evropske integracije, i predstavlja važan trenutak za angažman Ujedinjenog Kraljevstva na Balkanu.

BiH je učestvovala na Samitu, koji se također poklopio s 30. godišnjicom Dejtonskog sporazuma – "obilježavajući, ironično, najviše destabilizirajuću godinu od potpisivanja mirovnog sporazuma".

"Godine unutrašnje destabilizacije, institucionalne stagnacije i vanjskog malignog uticaja dovele su zemlju do sveopšteg napada na njen ustavni poredak. Po završetku Samita, UK ima priliku da preuzme lidersku ulogu, djelimično upražnjenu zbog promjene prioriteta Sjedinjenih Država, i da podrži istinski demokratski napredak koji je Bosni odavno uskraćen", piše Čančar.

Raspadanje demokratije

On ističe da je bh. entitet Republika Srpska (RS) "u središtu urušavanja demokratije u Bosni i Hercegovini".

"Tokom protekle dvije decenije, njeno uglavnom prorusko rukovodstvo namjerno je slabilo državne institucije, opstruiralo NATO i EU integracije i provodilo “sporu secesiju” kroz pravnu, političku i institucionalnu sabotažu", piše on, te navodi da, i pored toga što je bivši predsjednik RS-a Milorad Dodik osuđen na zatvorsku kaznu i smijenjen s funkcije zbog nepoštovanja odluka Ureda visokog predstavnika (OHR), "entitetska kampanja razgradnje bosanske države ostaje na kursu".

"Podjednako destabilizirajuća je paralelna agenda koju guraju Hrvatska i bosanski Hrvati pod HDZ-om BiH i rukovodstvom Dragana Čovića. Pod zastavom “legitimnog predstavljanja”, HDZ BiH nastoji produbiti etničke podjele kroz pravne i izborne manipulacije – sada kroz reforme izbornog zakona koje daju nesrazmjernu težinu glasovima iz većinski hrvatskih područja pod kontrolom HDZ-a BiH", ističe.

Čančar objašnjava da su ovi "napadi na državu" postali dio svakodnevice zato što sistem uspostavljen Dejtonskim sporazumom nagrađuje upravo logiku etnonacionalne politike – zamjenjujući demokratski pluralizam i građansku jednakost teritorijalnom kontrolom i etničkom ekskluzivnošću.

Njegov decentralizirani okvir upravljanja dodijelio je široku autonomiju i široke veto-mehanizme nižim nivoima vlasti, efektivno paralizirajući donošenje odluka na državnom nivou i podstičući beskrajnu političku blokadu.

"Šire posmatrano, Dejtonski sporazum je osnažio upravo one političke snage koje su predvodile agresiju na Bosnu i Hercegovinu, dajući im ekskluzivnu kontrolu nad demokratskim napretkom zemlje i očuvanjem zastarjelog, etnonacionalnog modela upravljanja. Taj sistem ne utjelovljuje demokratiju, već izopačeni poredak u kojem etnicitet nadjačava temeljna ljudska prava i time potkopava demokratiju u samom srcu Evrope".

Čančar objašnjava da je, upravo kako bi adresirao ove strukturne manjkavosti, Evropski sud za ljudska prava (ESLJP) ponudio "korekciju" za Bosnu i Hercegovinu. Tokom proteklih 15 godina, Sud je donio niz presuda protiv ustavnog okvira zemlje, tražeći kraj teritorijalizacije etnonacionalne ekskluzivnosti i etničke diskriminacije, a te su reforme uslov za članstvo u EU.

Međutim, on ističe:

"Umjesto da podrži implementaciju ovih presuda i reforme koje bi zemlji obezbijedile temelje istinske demokratije, međunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini, čiji je UK sastavni dio, uglavnom je izbjegavala podržati političke aktere i politike koje zagovaraju provođenje presuda ESLJP-a".

U nedavnom predmetu “Kovačević protiv Bosne i Hercegovine”, u kojem je Sud prvobitno utvrdio da ustavni okvir zemlje predstavlja etno-teritorijalnu diskriminaciju njenih građana, uloženi su značajni diplomatski i finansijski napori kako bi se preinačila konačna presuda pred Velikim vijećem ESLJP-a, piše Čančar.

Navodi da je među onima koji su se suprotstavili presudi bio je i OHR - krajnji autoritet za civilnu implementaciju Dejtonskog ustava - koji je, "u uskoj koordinaciji sa Zagrebom i predstavnicima bosanskih Hrvata", podnio prijateljski podnesak (amicus curiae) koji je uticao na odluku Suda.

Godine 2023. aktuelni visoki predstavnik Christian Schmidt nametnuo je izmjene izbornog zakona koje u suštini cementiraju izborni sistem koji prava pojedinačnih građana podređuje prioritetima tri konstitutivna naroda.

"Najnovije odluke Velikog vijeća ESLJP-a postavljaju zabrinjavajući presedan u evropskom pravnom poretku: najviši evropski sud za ljudska prava faktički je presudio protiv prava zbog kojih je i osnovan da ih štiti", upozorava.

Embargo na demokratiju

Čančar objašnjava da je, tokom rata devedesetih, BiH bila pod embargom na oružje koji joj je onemogućavao kupovinu odbrambenog naoružanja, "praktično uskraćujući zemlji sredstva da se zaštiti od agresije susjedne Srbije i Hrvatske".

Taj embargo je koštao bezbrojne živote i uskratio zemlji pomoć koja joj je bila potrebna za vlastiti opstanak.

"Danas se Bosna i Hercegovina suočava s drugačijom vrstom embarga – embargom na demokratiju. On se manifestuje kroz hroničnu disfunkciju, sui generis politički sistem koji nagrađuje podjelu umjesto reprezentacije i trajnu nemogućnost istinskog demokratskog razvoja", piše on.

Ističe da presude ESLJP-a, izostanak šire međunarodne akcije i nedostatak smislenog zalaganja za odbranu ljudskih prava sugerišu da određene političke elite u Bosni i Hercegovini – zajedno s nekim međunarodnim akterima u zemlji – aktivno sprečavaju razvoj istinske demokratije.

Zatim iznosi podatak da je nedavna anketa Međunarodnog republikanskog instituta pitala je građane BiH koju zemlju smatraju svojim najvažnijim saveznikom, a Ujedinjeno Kraljevstvo se našlo na posljednjem mjestu.

"To ne bi trebalo biti tako. Iako su zloglasni ratni promašaji britanske vlade pod Johnom Majorom i Douglasom Hurdonom sada prošlost, UK je igralo ključnu ulogu u podršci bh. demokratiji u ranim postdejtonskim godinama, zajedno sa SAD. Mandat pokojnog Paddyja Ashdowna, visokog predstavnika iz Ujedinjenog Kraljevstva, naširoko se smatra najuspješnijim periodom razvoja institucija i demokratskog sistema u zemlji. Posljednjih godina, međutim, UK je izostalo u jasnoj podršci teškim, ali nužnim demokratskim reformama, a u nekim slučajevima je tiho podržavao politike koje su učvrstile etnonacionalnu politiku", piše on.

Navodi da sada postoje kredibilni navodi da bi visoki predstavnik Schmidt mogao napustiti OHR do sredine 2026.

A ključno pitanje u tom kontekstu jeste da li će on, kao svoj završni čin na funkciji, pokušati nametnuti dodatne izmjene izbornog zakona "kako bi zadovoljio hrvatske nacionalističke aktere u HDZ-u BiH i Zagrebu".

"Takva intervencija bi de facto predstavljala unutrašnju reparticiju Bosne i Hercegovine, stvarajući “treći entitet” kroz političko crtanje granica izbornih jedinica. UK bi trebalo jasno staviti do znanja da se čvrsto protivi bilo kakvom takvom nametanju i da, zajedno sa SAD, radi na sprečavanju daljeg potkopavanja ustavnog integriteta i političke stabilnosti Bosne i Hercegovine", upozorava Čančar.

Povratak atlantističkoj misiji

Stoga, on poziva UK da reaguje:

"Nametnuti embargo na demokratiju u Bosni i Hercegovini predstavlja kritični test za budućnost evropskih demokratskih normi i za britanski uticaj u regionu. Očuvanje demokratskih standarda i ljudskih prava – i sprječavanje njihovog potonuća u hroničnu disfunkciju – zahtijeva da UK ponovo potvrdi svoj demokratski autoritet upravo tamo gdje je izostao. Kao i u prošlosti, ugled Ujedinjenog Kraljevstva procjenjivaće se po njegovoj sposobnosti da istinski štiti ljudska prava i demokratski razvoj na Zapadnom Balkanu".

Objašnjava da je ukidanje embarga na oružje BiH značilo odbacivanje "rigidnog, pogrešnog uvjerenja Johna Majora da bi odlučna intervencija izazvala eskalaciju".

"To samonametnuto ograničenje britanske moći, ukorijenjeno u dubokom konzervativnom filozofskom realizmu, samo je produžilo rat i povećalo broj žrtava. Danas se te pogrešne procjene ne smiju ponoviti", smatra on.

"Kako se SAD povlači iz svoje dugogodišnje posvećenosti podršci izgradnji države u Bosni i Hercegovini, UK ostaje posljednji čuvar atlantističkog principa demokratske jasnoće. Trebalo bi da prihvati tu odgovornost", zaključio je na kraju.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad

Više tema kao što je ova?

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama