Mada trenutno Zapadni Balkan ne djeluje kao prioritet u svijetu, ako nešto krene po zlu u toj regiji onda će se "brzo proširiti na druga mjesta", upozorava međunarodni ekspert za Balkan Daniel Serwer. On ocjenjuje da je najveća pretnja za stabilnost sve veća privrženost Beograda "Srpskom svetu", te da američko udovoljavanje Srbiji nije donijelo željene rezultate. Stoga ovaj stručnjak zagovara "resetovanje" američkog pristupa Balkanu.
Serwer, koji predaje na američkom univerzitetu Johns Hopkins, navodi na svom blogu da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u petak najavio “mjere za poništavanje nezavisnosti Kosova”.
“On se više ne zadovoljava time što odbija da prizna Kosovo, već želi da uzme barem dio njega. U međuvremenu, američka ambasada u Beogradu i dalje izražava uvjerenje da on pomjera Srbiju ka Zapadu”, piše on.
U tom kontekstu citira objavu političkog analitičara Jasmina Mujanovića na mreži X:
“Politika SAD na Zapadnom Balkanu je čista kao blato. SAD podržavaju Vučića uprkos njegovim proruskim vezama, dok se protive Kurtiju uprkos njegovim prozapadnim stavovima. U Bosni se SAD protive Vučićevim zastupnicima, a čijim su kolegama u Crnoj Gori pomogle u svrgavanju pro-NATO vlade”.
Serwer ističe da bi ciljevi SAD-a na Balkanu trebali biti jasni, a ne konfuzni, te da bi ih trebalo primjenjivati odvojeno na sve države u regionu, uz uvažavanje da interakcije među njima mogu uticati na napredak.
On definiše dva cilja za zemlje koje žele dobre odnose sa SAD:
– Demokratsko upravljanje zasnovano na jednakim pravima, sa razumnim garancijama za manjine
– Osigurati suverenitet i teritorijalni integritet bez upotrebe ili prijetnje silom
Kako sada stoje BiH i Srbija
Serwer ističe da stvari idu u pogrešnom smjeru.
“U Bosni i Hercegovini, srpski i hrvatski nacionalisti poništavaju napredak postignut u prvoj deceniji nakon Dejtonskog sporazuma iz 1995. Godine”, smatra on.
Objašnjava da je ovaj sporazum okončao rat, ali da je ostavio zaraćene strane na vlasti, te da je deceniju kasnije međunarodna intervencija prisilila etničke nacionaliste da prihvate reforme koje su upućivale na suverenitet i teritorijalni integritet, kao i na jednaka prava.
Server piše da od 2006. etnički nacionalisti erodiraju postignuti napredak.
“Amerikanci su ove godine izbacili vodeću bošnjačku stranku s vlasti, tvrdeći da je štetna za izgradnju države. Ironično, ta stranka je podržavala demokratsko upravljanje i teritorijalni integritet. Glavni hrvatski i srpski protivnici suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i dalje vode borbu sa pozicije moći”, piše on.
Što se tiče Srbije, Serwer navodi da je Vučić “preuzeo slab demokratski režim i pretvorio ga u de facto poluautokratiju”.
“On ima većinu u parlamentu, ali što je još važnije, ima koncentrisanu moć u predsjedništvu. Odatle Vučić vodi policiju i druge bezbednosne snage protiv slabe i fragmentirane opozicije. On je također uskladio Srbiju sa Rusijom u vezi sa sankcijama Ukrajini i potrudio se da privuče kineske investicije u osetljivim oblastima kao što su telekomunikacije i bezbijednosna tehnologija”, piše on.
“On otkupljuje zapadne kritike isporukom municije Ukrajini, kupovinom francuskih ratnih aviona i prodajom litijuma Njemačkoj”, dodaje.
Kako stoje Kosovo, Crna Gora i Makedonija
Kosovo, gdje se smenjivanje vlasti dešavalo nekoliko puta, ima popularnog premijera koji vrši suverenu vlast na sjeveru Kosova sa većinskim srpskim stanovništvom na način koji izaziva zabrinutost Amerikanaca i Evrope.
Serwer navodi da oni žele “da se on konsultuje i dobije dozvolu za bilo šta što uradi što bi moglo da uznemiri kosovske Srbe ili Beograd”.
“On to nije bio voljan da uradi. Ali premijer Kurti se ipak nedvosmisleno slaže sa Zapadom. On nema alternativu”, piše on.
Što se tiče Crne Gore, Serwer navodi da tom zemljom, koja je postala članica NATO saveza 2017. godine, sada upravljaju “prijatelji Putina”.
U vezi Makedonije on pozdravlja mirnu promjeni vlasti ranije ove godine. Ipak, ističe da neki u sadašnjoj većini naginju Rusiji, te da su albanski partneri u koaliciji pouzdanije zapadno orijentisani.
“To, međutim, nije garancija, pa Makedonija zahtijeva pažljivo praćenje”, piše on.
Ozbiljnost prijetnje
“Nijedno od ovih mjesta nije prioritet u svijetu u kojem je Rusija napala Ukrajinu, Kina prijeti Tajvanu, a Iran i njegovi zastupnici vode rat s Izraelom. Ali ako nešto krene po zlu na Balkanu, brzo će se proširiti na druga mjesta”, upozorava Serwer.
On ističe da je ovdje najveća pretnja “sve veća privrženost Beograda onome što naziva “Srpski svet””.
“To je Velika Srbija, de facto ako ne i de jure. Vučić želi da kontroliše Srbe u Bosni i Hercegovini, Kosovu i Crnoj Gori. Njegove sigurnosne službe aktivno i agresivno slijede ovaj cilj, uz podršku Moskve. De facto je bio uspješan u Crnoj Gori. Na Kosovu, mnogi Srbi nisu odani Vučiću, koji je pokazao malo brige za njihovu dobrobit. Ali on održava kontrolu kroz finansije i zastrašivanje. U Bosni, Vučić je postepeno sticao sve više uticaja na glavnog srpskog lidera Milorada Dodika, kojeg je sankcionisao Washington i koji je doveo svojih 49% zemlje u zaostale dugove prema Moskvi, promovišući secesionističke namjere”, piše on.
Serwer ocjenjuje da bi podjela BiH i Kosova poslužila Vučićevim iredentističkim ciljevima, a i Moskvi jer bi “oživjelo njene ambicije u Ukrajini, Moldaviji i Gruziji, ako ne i u Kazahstanu”.
“Suverenitet i teritorijalni integritet država zapadnog Balkana suprotstavlja se onome što Putin traži negdje drugdje. To ga je ohrabrilo da koristi Srbiju kao zastupnika. Prošle godine, Beograd je kidnapovao dvojicu kosovskih policajaca, naručio pobunu protiv mirovnih snaga NATO-a i sponzorisao teroristički incident na sjeveru Kosova. Srbija je namjeravala da taj incident Beogradu pruži izgovor da svoju vojsku prebaci na sjever. To bi razveselilo Moskvu i ohrabrilo njene napore da zauzme cijeli Donjeck”, piše on.
“Trenutni pristup ne funkcionira”
Serwer piše da je administracija američkog predjsednika Joea Bidena pokušala da udovoilji Srbiji kako bi “spriječila da Beograd djeluje u skladu sa svojim iredentističkim ciljevima” i da je pridobije za Zapad.
“Davala je pohvale i novac Vučiću, uskraćujući to Kurtiju a osuđujući i sankcionirajući Dodika. Ovo je nekoherentno. Vučić i Dodik su povezani sa Moskvom i dijele cilj Velike Srbije. Kurtijeva posvećenost suverenitetu i teritorijalnom integritetu Kosova glavna je prepreka njihovim ambicijama”, smatra on.
Jim O’Brien, pomoćnik sekretara State Departmenta za Evropu, prepoznao je da su sjeverno Kosovo i Dodikove secesionističke prijetnje glavne sigurnosne prijetnje na Balkanu, ali se oslanja na mirovne snage na oba ova mjesta za odgovor na to.
Serwer upozorava da su evropske snage (EUFOR) u BiH slabe i raspoređene na načine koji bi ih spriječili da pravovremeno reaguju na odlučni secesionistički potez. Snage predvođene NATO-om na Kosovu su jače i bolje pozicionirane, ali Serwer postavlja pitanje da li bi bile u stanju ili htjele da spriječe Srbiju ako krene da zauzme sjever Kosova.
“Udovoljavanje Srbiji ne funkcioniše. Ni kažnjavanje Kosova ne funkcioniše. Crna Gora je za sada izgubljena. Bosna i Makedonija su u opasnosti”, piše on.
Stoga ističe da bi Washington trebao da resetuje svoju politiku prema Balkanu u koherentnijim pravcima:
- podrška naporima Prištine da ravnopravno vlada na sjeveru Kosova i da pomogne u planiranju narednih poteza u tom pravcu
- okončanje udovoljavanja Srbiji, javno kritikovanje Vučićeve iredentističke i antidemokratske namjere i prestajanje sa hvalama i novcem za Beograd
- pozivanje na preraspoređivanje trupa EUFOR-a u grad Brčko gdje bi to predstavljalo ozbiljnu prepreku za secesionističe poteze
- insistiranje na tome da BiH provede odluke Evropskog suda za ljudska prava koje bi okončale etnički zasnovanu politiku u zemlji
- predvođenje napora da se izoluju crnogorski rusofili od osjetljivih informacija NATO-a
- upozoravanje Makedonije da će ona biti sljedeća ako tamošnji rusofili ostanu na vlasti
Bonus video:
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare