Srbija
Hrvatska
Slovenija
Danas obilježavamo Međunarodni dan izbjeglica, ali i tri decenije od potpisivanja Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma – dokumenta koji je trebao garantirati siguran i dostojanstven povratak svim izbjeglim i raseljenim osobama. Ali, kako povratnici zaista danas žive? Je li Aneks VII ostao samo mrtvo slovo na papiru? O ovome smo govorili sa državnim ministrom za ljudska prava i izbjeglice Sevlidom Hurtićem.
30 godina borbe povratnika
Priča izbjeglica traje već trideset godina, kaže Hurtić. "Mnoge kuće do danas nisu obnovljene. Obnavljalo se selektivno, uglavnom u većim naseljima gdje je "kuća do kuće". Povratnicima je život i dalje težak. Za početak, očekuju da im se osigura minimum sigurnosti. Tek nakon toga mogu razmišljati o egzistenciji, obrazovanju, zapošljavanju, pravu na kulturu i vjeru", ističe ministar.
Događa se da neko zloupotrijebi položaj povratnika, navodi ministar, vidi u njemu slabost i iživljava se nad njim.
Ubistvo povratnika u Derventi – simbol i opomena
Ministar Hurtić posebno ističe slučaj povratnika hrvatske nacionalnosti iz Dervente, koji je ubijen dok je branio svoju šumu od krađe. Proces je okončan, počinioci su uhapšeni i osuđeni. To je dokaz, kaže Hurtić, da država može reagovati efikasno, kada želi, kada su počinioci privedeni, kada je istraga kompletna i sud ima sve pred sobom.
Napadi, prijetnje i nasilje
Napadi na povratnike i dalje se događaju. Hurtić se prisjeća situacije u Mostaru kada je atmosfera nakon napada bila toliko napeta da se strahovalo od najgoreg – ljudi su govorili da će uzeti pravdu u svoje ruke.
Navodi i slučajeve iz: Osmaci, gdje su policajci pretukli mladića – suspendovani su; Vozuće, gdje je žena brutalno pretučena; Lukavca, gdje je žena bila vezana, a druga osoba nestala, nikada nije pronađena.
Ti napadi se, tvrdi Hurtić, češće dešavaju tamo gdje je broj povratnika manji. Gdje ih je više – „ti mali miševi“, kaže, se teže odlučuju na napade.
Život između ognjišta i trećih zemalja
Oni koji su se htjeli vratiti, vratili su se. Mnogi su obnovili kuće, uredili dvorišta. No, tužnije je to što ti isti ljudi sve češće napuštaju Bosnu i Hercegovinu i sele u treće zemlje. Dolaze jednom godišnje na mjesec dana, i to je sve.
Je li Aneks VII mrtvo slovo na papiru?
"Povratak je krenuo kasno. Da je počeo odmah 1996. ili 1997. godine, situacija bi bila znatno bolja. Imovina je vraćena tek oko 2001. godine. Dodamo li tome 3-4 godine rata, dolazimo do decenije života izvan rodnih domova", kaže Hurtić.
Dio Aneksa 7
"Sve izbjeglice i imaju pravo slobodno se vratiti u svoje domove. Imaju pravo na povrat imovine koje su lišeni tokom neprijateljstava od 1991. godine i na naknadu imovine koja se ne može vratiti. Što raniji povratak izbjeglica važan je cilj rješavanja sukoba u Bosni i Hercegovini. strane potvrđuju da će prihvatiti povratak lica koje su napustile njihovu teritoriju, uključujući i one koje su dobile privremenu zaštitu trećih zemalja. Strane će osigurati da se izbjeglicama i prognanin omogući siguran povratak, bez rizika od uznemiravanja, zastrašivanja, proganjanja ili diskriminacije, naročito zbog njihog etničkoga porijekla ili političkoga uvjerenja….”
Također, dodaje ministar, u političkom smislu, često je bilo zastoja. Hurtić se prisjeća obnove Ferhadije kada je ubijen čovjek na kamen-temeljcu, takvi događaji odvraćali su ljude od povratka. Mnogi su tada odlučili da grade nove domove u Federaciji BiH, umjesto da se vraćaju u entitete iz kojih su prognani.
30 godina nakon rata, povratak u Bosni i Hercegovini je djelimično realizovan, ali teško da se može reći da je ostvaren na način kako to garantuje Aneks VII. Sigurnost, dostojanstvo, pravda i održivost, ostaju izazovi za sve nivoe vlasti. Povratnici su pokazali volju i hrabrost. Na državi je da im obezbijedi sve ostalo.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare
