Bašić: Ako izgradimo jednu vrlinu i izliječimo jednu manu, uspjeli smo u postu

U ramazanu se zatvaraju vrata džehenema, otvaraju se vrata dženneta

"Duša osjeća ramazan. Vjerničke duše, duše koje su bliske Gospodaru, koje razmišljaju o božijim blagodatima, o prolaznosti ovoga svijeta i smislu svoga postojanja, posebno osjete u ramazanu manifestaciju božije milosti. To racionalno ne možemo definisati, ali to vidimo kao vjernici kroz radost, čežnju i posebnost ushićenja u našim dušama. Naravno da nam svi ti tekstovi Kur'ana, suneta Muhameda a.s. govore da sa dolaskom mjeseca ramazana zatvaraju se vrata džehenema, otvaraju se vrata dženneta, zatvaraju se i u okove se bacaju šejtani. I taj povjetarac iz dženneta, naše duše osjete. Tu se krije ta neka tajna i čežnja da činimo dobro kad dođe ramazan", govori hafiz Bašić.

Ramazan je, dodaje, i jedna velika simbolika neizmjerne i ogromne božije milosti. I taj susret sa ramazanom je i jedna simbolika jednog susreta sa Allahom dž.š., znak ako se se neko raduje ramazanu je da u njemu ima dobra i u njemu ima vjere.

"Sve što se dešava u svijetu, a i u našoj domovini je zapravo odraz stanja u ljudskim dušama. Ljudi koji pozivaju ka miru, suživotu i ka ljubavi poštovanju i da gradimo društvo koje će sutra biti za naše potomke, to su ljudi u kojima je dobro. Ljudi koji pozivaju na tamu, mrak, ono što je nemoralno, ono što je razaranje mira, to je znak da je u tim ljudima samo tama koju oni vjerovatno nesvjesno ispoljavaju kroz svoje postupke. Mi se zato radujemo ramazanu zato što čeznemo za dobrim, za sistemom, za mirom, za rahatlukom, to je prirodna potreba duše da ima ljude koji ga vole, da ima neki svoj kutak koji se zove i domovina u koji može mir da nađe. Kad nam manjka tih vrijednosti, pokazujemo i sebi i društvu - ovoga nama treba, ovoga smo željni", naglašava Bašić.

Naučiti kazati 'ne'

Podcrtava da materijalne stvari jesu bitne, ali nematerijalne nas čine sretnim i to je poruka ramazana, koju, kaže, stalno ponavlja.

"Zato mi puno ljudi vidimo koji imaju materijalno, ali nemaju nematerijalno i zato su oni istinski siromašni", navodi on.

Ramazan se ne smije pretvoriti u neki festival hrane, u natjecanje ko će napraviti bolji i veći iftar.

"Skromni su bili iftari našeg poslanika Muhameda a.s.  - malo vode i hurme i naravno mi imamo pravo da uživamo u dozvoljenim jelima, ali to ne smije biti svrha. Suštinska ramazanska poruka ramazanskog posta u odricanju hrane i pića i drugih svih tjelesnih užitaka od zore do izlaska sunca, ogleda se u tome da mi u svom životu naučimo kazati 'ne' u trenutku kad je to potrebno. Ramazan nas uči jednoj životnoj disciplini, ne u odnosu samo prema hrani i svom tijelu, nego i u odnosu materijalnih i nematerijalnih stvari. Mi dok postimo možda bismo neki grijeh uradili, kazali ili učinili inače nešto što nam je normalno, ali dok postimo mi kažemo 'ne želim to da radim'", pojašnjava Bašić, dodajući kako nas ramazan uči da postoji neka crvena linija i granica.

Ramazan nas uči prioritetima, ali važno je i da postavimo prioritete, da posvetimo vrijeme ljudima na tom iftaru. Ramazan nas uči najviše toj vrlini koja je samodisciplina.

"Kada pogledamo moderno društvo, psihologe, sociologe, i one koji govore o potrebama ljudi, svi će se složiti da je zajednička tačka za svakog uspješnog čovjeka ustrajnost i samodisciplina. Da on neke stvari radi, ne što je motivisan, nego što mora da budem takav. Vjerniku se ne ustaje svako jutro na sabah, ali on zna da je to Gospodar naredio i on će to učiniti zato što je to naredba Gospodara svih svjetova. I on stavlja svoje zadovoljstvo ispod zadovoljstva Gospodara svih svjetova i na taj način uči sebe da reda prioritete", ističe hafiz Bašić.

Bol discipline, bol ustrajnost = dobro našim dušama

U vjeri nema ništa što je teško, vjera je lahkoća, kada je ispravno shvaćena, ali sam čin nekog obreda, ibadeta, nosi jednu vrstu teškoće, ali, napominje, dugoročno mi dobijamo jedan pozitivan efekat.

"Lakše je spavati nego ustati na sehur i sabah. Lakše je jesti nego postiti, lakše je ogovarati i napadati ljude nego voditi računa čuvamo li čast. Kad kažem lakše, lakše je u smislu čovjekove duši koja ne vodi računa o svojim postupcima, ali dugoročno je to teže, to mu donosi bol u duši, pokvarene međuljudske odnose, grižnju savjesti itd. Mi treba da tu izaberemo bol te discipline, bol ustrajnosti na tom putu koji dugoročno donosi dobro našim dušama", kaže hafiz Bašić.
Ispravno shvaćena vjera, naglašava, oboji čovjeku život do te mjere da ga uravnoteži da mu da smisao života, da ga učini sretnim i zadovoljnim čovjekom, i da bude uravnotežena osoba koja drugom ne nanosi bol.

"Najteža je to moguća kombinacija koju čovjek može da postigne, zato i jeste vrijedna. Biti dostojanstven u odnosu prema sebi ne znači gaziti tuđa dostojanstva. Oholost je kada, na primjer, čovjek kaže 'ne želim da ga prvi pozdravim, poselamim', kada ga ego vodi. Samopoštovanje je kada kaže 'ne želim uvijek da ja prvi mu priđem i pozdravim ga', jer to znači da ja sebi smanjujem vrijednost jer to znači da možda ne poštuje moje vrijeme", kaže naš sugovornik.

Samopoštovanje je odluka vjernika, dodaje on, a nepoštovanje sebe je da je neko pogrešno shvatio vjeru.

"Mi smo odgajani dugo vremena, pogotovo Bošnjaci, muslimani, da biti dobar vjernik znači uskratiti sebi sve i svoje vrijednosti staviti po strani da bi nekom ugodio", navodi on.

Istinska zahvalnost

Kaže poslanik a.s. u jednom hadisu: "Kada nekoga od vas neko uvrijedi dok postite, nemojte se ljutiti i srditi, nego kažite dva puta - 'ja postim, ja postim'."

A to znači, pojašnjava hafiz Bašić: "Kad kažes jednom 'ja postim', to je poruka kolegi, komšiju, drugom čovjeku, da znaš da sam ja u posebnom stanju, ali drugi put kada kažem 'ja postim',  to je poruka meni. Ja ne mogu utjecati na ponašanje ljudi oko sebe, ali mogu na svoje ponašanje. Zato je važno sebi da kažemo, onda će drugi znati, razumjeti i cijeniti".

Na kraju zaključuje da je ramazan najbolje provesti u stalnom traženju božije milosti, kroz želju da budemo Boga svjesni, kroz traženje znanja, sebe da preispitamo - ovo je moja mana, ovo je moja vrlina.

"Kada bismo u ramazanu samo jednu vrlinu izgradili i jednu svoju manu pokušali izliječiti, mi smo uspjeli u ramazanskom postu", rekao je hafiz Bašić i poručio da ramazanski cilj svih ibadeta neka bude da osjetimo istinsku zahvalnost.