Imamo li empatiju prema osobama sa Down sindromom i koliko ih zaista ima priliku da učestvuju u društvu i rade. Malobrojni su primjeri zaposlenih, u Tuzli je nedavno je otvoren kafić u kome se zapošljavaju osobe sa Down sindromom. U Mostaru nailazimo na ovaj primjer.

“Za vas kokice mogu koštati 5 maraka ili 10 za kokice. To vam je cijena za kokice i prodavanje kokica”, kazala je Mihaela Čule, članica Udruge za Down sindrom Mostar.

Mihaela Čule, članica udruženja, prodaje kokice, međutim, ona tu ne želi da stane nego bi voljela i da pronađe posao koji odgovara njenim željama i mogućnostima.

“Voljela bih puno. Samo da izađem iz kuće, da nađem posao, da radim. Da upoznam kolege, kolegice, šefove i tako. Pa na primjer voljela bih kao CM, DM ili NewYorker, tako nešto”, istakla je.

Uspješan primjer inkluzije jeste i Edna Šunjić iz Sarajeva, koja je zadovoljna i srećna zbog dvomjesečne prakse.

“Moje iskustvo u toj Zari je predivan osjećaj. Kad sam došla prvu put u Zaru, svi su mi rekli dobrodošla Edna. Meni je osjećaj bio sjajan što ja radim u Zari”, kazala je.

Ovo su malobrojni primjeri uspješnih poslovnih uspjeha u BiH, jer se još uvijek nisu ostvarila sva prava na rad, a reforma postojećih mehanizama za poslovnu sposobnost danas je jedno od najvažnijih pitanja ljudskih prava. Panel diskusija u Sarajevu u fokus je stavila upravo na ovu temu.

Mnogi tinejdžeri koji su uspješno završili inkluzivno obrazovanja očekuju da se uključe u zajednicu i pronađu posao. Oni su odlučni i žele svoja prava. Edna i Kenan čekaju svoju priliku.

Da bismo imali dostojanstven život, moramo zarađivati. Finansijski benefit jedna je od najvažnijih stavki, a mladi sa Down sindromom bore se za to. Neki su spremni za ovaj korak, neki možda nisu, međutim, pravao na zapošljavanje ne bi trebalo da im bude uskraćeno. Naučeni su da poštuju pravila, znaju svoje mogućnosti, imaju svoje želje i poručuju – “Sa nama, a ne za nas”.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad