"Bosna i Hercegovina još uvijek čeka pravdu"

Dana 21. novembar 1995., slike sa Air Force baze Wright-Patterson kod Daytona u američkoj saveznoj državi Ohio obišle su svijet: Slobodan Milošević, Alija Izetbegović i Franjo Tuđman parafiraju sporazum koji je okončao rat između etničkih vojski, u kojem je poginulo oko 100.000 ljudi.

“Da li je ijedan od njih mogao naslutiti da će tri decenije kasnije međunarodni predstavnik i dalje biti vrhovna vlast nad mladom državom?”

Luxemburger Wort objašnjava ulogu i ovlasti visokog predstavnika Christiana Schmidta, “najmoćnijeg čovjeka u zemlji”. Navodi da su upravo te ovlasti u proteklim godinama ponovo postale centralna tema “zbog političkog sukoba između centralne vlasti u Sarajevu i nacionalističkog vođe bosanskih Srba Milorada Dodika”.

Mnogi posmatrači vide Ured visokog predstavnika (OHR) kao “neophodan instrument da se spriječi raspad države i povratak rata”, kaže Adnan Ćerimagić, analitičar berlinske organizacije European Stability Initiative (ESI).

Ipak, on se s tim ne slaže. Naime, on tvrdi da su deset godina visoki predstavnici “samo posmatrali dok su se vladajuće etničke elite prepirale”.

“Bosna i Hercegovina se nije raspala niti se vratila u rat”, kaže Ćerimagić.

OHR, međutim, često biva zloupotrijebljen iz srpskog političkog tabora piše ovaj list. Prije nekoliko dana, Željka Cvijanović, srpski član Predsjedništva BiH, oštro je napala Schmidta tvrdeći da njegovim odlukama ide na ruku bošnjačkoj političkoj eliti, te da će se boriti protiv “mržnje iz Sarajeva”.

Nisu samo takve izjave razlog za sumnju u zahtjeve da se OHR ukine, izjavio je za ovaj list Adnan Huskić, politolog iz Sarajeva. Prema njegovim riječima, postoji niz tačaka sukoba između državnih institucija i vlasti u dva entiteta, u kojima je OHR nužan kao arbitar.

“I dalje je potreban. A ako bi se ikada ukinuo, nešto drugo bi ga moralo zamijeniti”, kaže on.

Schmidt je prošle godine za ovaj list poručio da je njegova institucija stvorila “kontrolisanu i moderiranu nezavisnost”.

“Naravno, u dogledno vrijeme treba pronaći alternativu”, izjavio je tada, te naglasio da to želi vezati za proces pristupnih pregovora s EU. “Smatram ključnim da početak pregovora i period stabilizacije iznesemo zajedno”.

Opterećenje za suživot

I danas se u Bosni i Hercegovini oko 7.500 ljudi vodi kao nestalo. To nije jedini kamen spoticanja na putu ka pomirenju, podsjeća Marko Milosavljević iz beogradske nevladine organizacije Youth Initiative for Human Rights (YIHR).

Dugogodišnje čekanje na pravdu također otežava miran suživot u regiji.

U Srbiji, gdje su se brojni ratni zločinci iz BiH sklonili zahvaljujući etničkoj pripadnosti, suočavanje s prošlošću napreduje sporo. “Najbolje se vidi na procesima za najveći masakr tokom genocida u Srebrenici, u selu Kravica”, navodi Milosavljević.

Tamo je, zbog etničke pripadnosti, ubijeno oko 1.300 Bošnjačka.

“Protiv više osoba podignute su optužnice prije gotovo deset godina, ali se procesi razvlače već sedam godina zbog nemara tužilaštva i suda”, kaže Milosavljević.

"Dodik nije nestao s političke scene"

U Bosni i Hercegovini već je na pomolu nova politička kriza: u nedjelju se u entitetu Republika Srpska (RS) bira novi predsjednik.

List objašnjava presudu bivšem predsjedniku bh. Entiteta Republika Srpska (RS) Miloradu Dodiku, ističući da mu je zabranjeno obavljanje javnih funkcija.

“Ipak, s plakata njegove SNSD i dalje se smiješi stari nacionalistički lider”, navodi se.

“U RS-u on nikako nije nestao s političke scene”, kaže Ljiljana Siničković, direktorica njemačke mirovne organizacije Pro Peace. Podsjeća na Dodikove otvorene prijetnje secesijom tog entiteta od ostatka države.

“On i dalje ima utjecaj. Ali građani sve jasnije vide štetu koju je nanio, ne samo RS-u nego cijeloj zemlji”.

Međutim, na kraju teksta se navodi:

“Da li će se to vidjeti i na izborima? Zbog izrazito slabe opozicije - ostaje vrlo upitno”.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad