Mnogo toga je na području Balkana urađeno nakon sukoba 90-ih da bi preko 40 hiljada nestalih bilo pronađeno. Malo šta bi bilo da u tome nisu sudjelovali i predstavnici međunardone zajednice. I četvrt stoljeća nakon sukoba pozivi nadležnima da sarađuju i pomognu u pronalasku preostalih 11 hiljada.

40 hiljada osoba nakon sukoba na Zapadnom Balkanu vođene su kao nestale. 75% nađeno i identificirano, zahvaljujući uspostavljanju i istrajnosti institucija za nestale, te angažmanu porodica. Pomogle su i metode identifikakcije na osnovu DNK i tehnologije baza podataka.

Taj put nije bio jednostavan i lagan, bio je to put pun izazova i prepreka, bilo je krivudanja i zastoja, ali uvijek smo išli naprijed.

Međutim, brojka nestalih u sukobima 90-ih još uvijek je visoka – 11 hiljada lica, od čega 7 hiljada i 600 u Bosni i Hercegovini. Porodice nestalih krive politike i lošu saradnju.

Udruženja sarađuju i pokušavaju, traže dok politika nekako obećava više, a malo radi. Politika je uzrok nastanka svih ratnih dejstava na prostoru bivše Jugoslavije i njihovih posljedica, ali i rješavanja pitanja nestalih osoba.

Rješavanje pitanja nestalih važno je humanitarno pitanje, jer od njegovog rješavanja u velikoj mjeri zavisi i proces pomirenja.

Otkrivanje istine o nestalim u sukobu nije moguće bez posvećene prekogranične saradnje između institucija nadležnih za nestale osobe.

Deklaracija je podcrtala važnost traženja nestalih osoba, neophodnost istraga vezanih za okolnosti njihovih nestanaka. Zatim potrebu da se počinioci dovedu pred lice pravde i naravno cilj svega ovoga jeste da se donese olakšanje i smiraj porodicama nestalih, a zatim doprinese jednom trajnom pomirenju.

Dok porodice sarađuju pružajući podrške jedni drugima u pronalasku 11 hiljada nestalih nedostaje im podrška vladajućih. Smatraju da je neophodno za pomirenje da svi nestali nađu smiraj i zato ponovo apeli da su informacije o bilo kome od velikog značaja, posebno danas kada su uspostavljeni sistemi anonimnih prijava.